Bugojno: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 162:
Nakon [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]], sagrađene su katolička [[Crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu|Crkva sv. Ante Padovanskog]], [[crkva sv. Ilije Proroka u Bugojnu|crkva sv. Ilije Proroka]] i [[crkva Prečistog Srca Marijina u Bugojnu|crkva Prečistog Srca Marijina]]. <ref name="TZSB"/> Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku.<ref name="bosna srebrena"/> Popisom 1879. godine utvrđeno je da je ovdje bilo oko 2,5 tisuća pravoslavnih, manje nego katolika i muslimana. <ref name=Politika>[http://www.politika.co.yu/rubrike/exyu/Ni-Titove-vile-nisu-izdrzale.lt.html Politika] Slaviša Sabljić: Ni Titove vile nisu izdržale. </ref> Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen.<ref name="bosna srebrena"/>
 
S Austro-Ugarskom došla je i ravnopravnost građana. 20. svibnja 1886. prvi put je zasjedalo Općinsko vijeće Bugojna, u kojem su sudjelovali predstavnici svih naroda koji su u to vrijeme živjeli na području Bugojna. To je prvi oblik parlamentarizma, demokracije i političkog djelovanja kroz državne institucije sustava u bugojanskoj općini. 19. svibnja 2008. donesena je odluka da se 20. svibanj obilježava kao Dan općine Bugojno.<ref>[https://www.bljesak.info/vijesti/flash/bugojno-je-uvijek-bilo-mjesto-okupljanja-i-bosnjaka-i-hrvata-i-srba/273590 Bljesak.info] ''Bugojno je uvijek bilo mjesto okupljanja i Bošnjaka i Hrvata i Srba Obilježen 20. svibanj - Dan općine Bugojno '' 20. svibnja 2019. (pristupljeno 24. siječnja 2020.)</ref> Austro-Ugarska shvaćala je nužnost izgradnje prometne infrastrukture. Izgradivši prugu Bosanski Brod – Sarajevo prišlo se izgradnji 70 km dugog kraka Lašva – Bugojno u dužini 70 km. Etapa od Lašve do Travnika dovršena je 1893. godine.<ref name=pruga/> Puštena je u promet 26. listopada 1893. godine<ref name=ukinuta>(boš.) [http://www.historija.ba/d/249-ukinuta-pruga-donji-vakuf-bugojno-gornji-vakuf/ Historija.ba] ''Ukinuta pruga Donji Vakuf - Bugojno - Gornji Vakuf'' (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> i zatim se prešlo na dionicu od Travnika prema Bugojnu.<ref name=pruga>(boš.) [https://www.bugojno-danas.info/pise-senad-jusic-cupo-dolazi-nam-zeljeznica/ Bugojno danas] Senad Jusić Čupo: ''Dolazi nam željeznica'' 14. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> 21. veljače 1894. godine, pola stoljeća nakon osnutka župe, župnik fra Mijo Batinić poziva [[sestre milosrdnice]] u župu Bugojno, na što se one odazivaju. Odmah su otvorlie osnovnu školu gdje su bile učiteljice. Škola je proradila 4. ožujka 1894., a sljedeće školske godine i Zabavište, zatvoreno godinu poslije.<ref name="milosrdnice"/> 14. listopada iste godine, svečano je puštena u rad dionica 40,8 km duge uskotračne pruge Travnik – Bugojno. Vlak se zaustavljao na postajama Travnik, Turbe, Komar, Oborci, D.Vakuf, Kopčić i Bugojno. Uz slavlje prva lokomotiva ušla je u bugojansku željezničku postaju. Planiralo se povezati ju dalje prema Dalmaciji. Politička previranja odgađala su izgradnju pruge prema [[Aržano|Aržanu.]],<ref name=pruga/> čime bi se spojili s drugom dalmatinskom prugom, Split - Sinj, isplaniranu zakonom o dalmatinskim željenicama 1873. godine. Bila je pripremljena dokumentacija trase izgradnje za prugu Split - Bugojno. Odvojak pruge prema Sinju iz Splita išao bi do Aržana, a onda smjerom Livno - Bugojno prema Sarajevu. Visoka cijena ulaganja također je doprinijela odgađanju projekta. Ni pruga od luke u Splitu prema Sinju nije bila napravljena. Tek 21. prosinca 1898. Carevinsko vijeće Zakonom o željeznicama nižeg reda ovlastilo je vladu da o državnom trošku izgradi prugu od lučkog grada Splita do zemaljske granice kod Aržanog s ogrankom Dugopolje - Sinj, ministar željeznica Wittek 1901. ponovo je urgirao i tek je 1903. napravljena pruga Split - Sinj. Nikad nije u potpunosti realizirana dionica od Bugojna do Splita, koja je izvorno trebala ići kako preko Sinja tako i preko Aržana.<ref name=ZDAržano>[http://www.zdarzano.com/page.asp?id=97 Zavičajno društvo Aržano] Vinko Lončar: ''Željeznička pruga Split-Dugopolje-Aržano- Livno-Bugojno'' (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref>
 
Iz vremena Austro-Ugarske datira prva [[javna rasvjeta]] Bugojna. Dotad je bilo izvjesno da su rasvjetu kao i u ostatku Bosne većinom bile svijeće lojanice. Kad je postalo sjedište kotara, situacija se ubrzala. Uvedeno je ulično osvjetljenje petrolejskim svjetiljkama. Petrolejska je javna rasvjeta ostala sve do 1938. godine. <ref name="bug.ba">(bošnj.) [http://www.bug.ba/prva-elektrifikacija-bugojna-i-ulicna-rasvjeta.html Infor portal Bugojno] Mehrid Omerinović: ''Prva elektrifikacija Bugojna i ulična rasvjeta'', 23. kolovoza 2016.</ref>
 
Za vrijeme Austrije na ugledni glas došlo je lovište Koprivnica.<ref name="Kunemo">[http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/bih/clanak/id/237263/kunemo-se-voljenom-marsalu-vilu-cemo-pritvorit-u-stalu Slobodna Dalmacija] Petar Miloš: ''Kunemo se voljenom Maršalu, vilu ćemo pritvorit u štalu'', 8. lipnja 2014. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref>
1910. je godine Austro-Ugarska krenula s izgradnjom hidrocentrala i za to napravila 2 km dug cjevovod.<ref name="večernji"/>
 
Gradnja je napokon počela 1913. gradnjom [[tunel]]a ispod [[Stožer (planina u BiH)|Stožera]] s bugojanske i kupreške strane. Radove je prekinulo izbijanje svjetskog rata.<ref name=pruga/> Kasnije se u potpunosti distanciralo od izgradnje veze Sinj - Bugojno.<ref name=ZDAržano/>
 
=== Kraljevina Jugoslavija ===