Osmansko Carstvo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 193.198.8.212 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Croxyz Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 90:
=== Vojska ===
Početak [[16. stoljeće|16. stoljeća]] je doba najvećeg uzleta [[Turska|turske]] sile u povijesti. Mnogobrojni ratovi bili su utkani u tkivo turske politike, ne samo [[šerijat]]skom obvezom borbe protiv nevjernika, nego i iskonskom agresivnošću turskih nomada željnih osvajanja i [[plijen]]a. No to možemo objasniti i [[sociologija|socio]]-[[psihologija|psihološkim]] razlozima. Osmanski imperij imao je golemi vojni aparat. S njim je mogao vrlo učinkovito osvajati zemlje po želji, a nije mu odgovaralo dugo razdoblje mira jer bi se profesionalna vojska vična samo ratnom [[zanat]]u ubrzo pobunila. Stalnim ratovima održavali su ih u “kondiciji”.
Sljedeći na popisu razloga je i neizbježna vjerska komponenta, naime, Islam propovijeda “sveti rat” protiv svih nevjernika tzv. [[Džihad]]. To obvezuje sve [[muslimani|muslimane]] da sudjeluju u borbi, a ujedno im daje i moralno opravdanje za gotovo sve što se u tom ratu učini. [[Kuran]], sveta knjiga muslimana obećava ulazak u [[Dženet]], raj za onoga koji pogine u borbi za vjeru. Svi ti čimbenici utjecali su na stvaranje carstva od [[Perzija|Perzije]] i [[Egipat|Egipta]] na jugu do [[Mađarska|Mađarske]] na sjeveru, i na moru od [[Tunis]]a do [[Krim]]a, ali su i sudbinski utjecali na oblikovanje karte Europe i, čini se, zauvijek obilježili naše hrvatske prostore.
Početkom [[16. stoljeće|16. stoljeća]] Turska vojska poprima goleme razmjere, ali je i dalje u čvrstim rukama [[sultan]]a, činovničkog i vjerskog vodstva. To je savršeni stroj za ispunjavanje njihovih političkih ciljeva.
U osnovi turska vojska sastoji se od dva sastavna elementa:
To su centralna vojska [[Visoka Porta|visoke porte]]. Profesionalna, visoko motivirana i dobro plaćena vojska s vrlo zamršenom zapovjednom linijom. "Srce" tog dijela vojske su [[janjičari]] (''yeni-Cery'' – nova vojska Tur.), vojnici pješaci novačeni kao djeca ''dankom u krvi''. Ta osnovna postrojba centralne vojske bila je, prema mišljenju stručnjaka, najbolja vojska ili vojna postrojba svoga vremena.
Drugi, puno manji dio centralne vojske činili su '''Psetari''' ([[Šekbani]]). Tako su se nazivali zbog svog osnovnog i prvotnog zadatka da za sultana idu u lov, vode i uzgajaju pse. Kada znamo kakav su status imali lovački psi, rasni Arapski Saluki-[[hrt]]ovi, onda nam je jasna i visoka pozicija Šekbana). Tijekom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] ta je postrojba evoluirali u sultanovu osobnu tjelesnu stražu i “ interventne postrojbe “ u slučaju pobune ili nereda u samoj prijestolnici. Mali ali ne i nevažan dio centralne vojske činili su [[spahije]], oko 6000 dobro naoružanih jurišnih teških konjanika koji nisu potpadali pod zakon Timara (lenskog zemljoposjeda) nego su bili smješteni u [[vojarna]]ma i dobivali redovitu mjesečnu plaću. Od [[spahija]] iz pokrajina razlikovali su se po mnogo bogatijoj i jednoobraznoj [[odora|odori]].
Sljedeći su bili topnici (TOPČU) a posebno cijenjeni rod vojske bio je [[oružar]]i. Oni su proizvodili, održavali i čuvali [[oružje]], [[streljivo]] i [[barut]]. Bili su visoko cijenjeni u društvu i općenito rijetko su se viđali u srcu bitke, bili su za ondašnje prilike vrlo obrazovani ali i [[fanatizam|fanatično]] odani sultanu i Visokoj porti. Prema [[arhiv]]skim izvorima procijenjuje se da je efektiva te centralne vojske bila oko 30 000 ljudi stalno pod oružjem i svakog trenutka spremnih za akciju.
Drugi neizostavni dio vojske [[Visoka Porta|Visoke Porte]] bila je pokrajinska vojska. Iako slabije naoružana nego centralna, i daleko lošije obučena, često je bila presudna u bitkama prije svega zbog svoje brojnosti. Naravno kao i druge vojske imali su svoje elitne trupe, pješačke masovne trupe i trupe posebne namjene, opskrbe, tvrđavske posade i izvidnike.
Na prvom mjestu izdvajaju se '''[[spahije]]''' (''ispahy''). To je teška [[oklop]]na [[feudalizam|feudalna]] konjica vrhunske kvalitete prema mjerilima onog doba.
Sustav dojave bio je sličan američkom pony-expressu. Jedan glasnik mijenjao je konja na svakih 50 [[km]] u [[saraj]]ima i mogao za enormno kratko vrijeme obavijestiti ogroman broj ljudi. Postojao je i sustav [[golub pismonoša|golubova pismonoša]] kojeg su Turci preuzeli od [[Bizant]]a. Kad vojska krene na odredište usput im se pridružuju lokalne postrojbe gdje im je najzgodnije.
== Povijest ==
| |||