Hrvatska demokratska zajednica: razlika između inačica

Odmah nakon gubitka izbora rasplamsali su se unutarstranački sukobi između dviju frakcija oko [[Vladimir Šeks|Vladimira Šeksa]] i [[Ivić Pašalić|Ivića Pašalića]]. Na Glavnom odboru održanom 5. siječnja 2000., tek dva dana nakon gubitka izbora za vršitelja dužnosti predsjednika stranke izabire se Vladimir Šeks te se nominira [[Mate Granić|Matu Granića]] za predsjedničkog kandidata. Na petom Općem Saboru održan u travnju 2000. za novog predsjednika HDZ-a izabran je [[Ivo Sanader]]. Sanader bio je kandidat Vladimira Šeksa i pobjediopobijedio je s 70% podrške njihovih izaslanika. Druga kandidatkinja, [[Ljerka Mintas-Hodak]], podržana od Ivića Pašalića, dobila je 20%, a [[Branimir Glavaš]] dobio je 10% podrške izaslanika. Za zamjenicu predsjednika izabrana je [[Maja Freundlich]]. Donesen je novi statut stranke. <br/ >

Tijekom 2000. - 2002. prevladaju unutarstranački sukobi koji kulminiraju sve do sedmog Općeg sabora održan u travnju 2002. godine. Na tom saboru istaknuta su tri kandidata za predsjednika stranke, uz Ivu Sanader, kandidat je njegov najveći suparnik Ivić Pašalić. Treća kandidatkinja bila je Maja Freundlich. Saboru su predvodili napeti unutarstranački izbori na svim razinama. Uoči sabora bile su malverzacije s popisom od 1.900 izaslanika, posebno izaslanika raznih zajednica i iseljeništva. Na Saboru pobjediopobijedio je Ivo Sanader s 51% glasova, poraženi protukandidat dobio je 47%, dok je Maja Freundlich ostvarila 2% podrške izaslanika. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Jadranka Kosor, koja je pobjedilapobijedila Ljerku Mintas Hodak.