Publije Vergilije Maron: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak (pobijédio/la/lo/pobijédivši) |
|||
Redak 44:
Građanski su ratovi urodili strašnim posljedicama. Mnoga su sela izgorjela, kuće opustjele. Polja je prerasla trava i drač a livade je prekrilo polomljeno oružje i kosti. Tako je seljacima posao omrznuo, a vojnik ne voli baš objesiti mač pa uhvatiti plug i motiku. Ljudi sa sela sele u grad, dangube u kazalištu i cirku, a tuđe se žito i vino uvozi u Italiju. Državu je trebalo dignuti iz rasula. Na rimsko društvo je trebalo djelovati ne samo silom nego i rječju pjesnika. Trebalo je naći čovjeka koji će u ljudi probuditi ljubav za rodnim krajem i volju za gospodarstvo. Mecena, desna ruka Oktavijanova, povjeri taj posao Vergiliju, jer je on odrastao na selu i opjevao ljepotu prirode i seoski život. Vergil se prihvatio posla i ispjevao »Georgike«. Radio je polako - punih sedam godina. U ljeto 29. g. pr. k. kad se Oktavijan vratio kući iz Azije i putem se zbog bolesti zadržao u Kampanskom gradiću Ateli, bile su »Georgike« gotove. Mecena i Vergilije, koji su obilazili Oktavijana u Ateli, morali su mu naizmjenice čitati čitavo djelo. »Georgike« su najsavršeniji pjesnikov rad i svrstavaju se u sam vrh rimske poezije. Vergilija tako i sam [[Oktavijan August]] postepeno sve čvršće veže za sebe i svoju kulturnu [[propaganda|propagandu]].
Vergilije je, kad je pisao »Georgike« bio naumio da pjesmom proslavi Oktavijana, ali nije bio načistu kako da to učini. Čini se da ga je onda Oktavijan naputio da uzme kao temu epa Enejin dolazak u Italiju. Tako se Vergilije prihvatio posla da prikaže kako je Eneja iz zapaljene Troje iznio bogove i donio ih u Lacij; kako je
Priča, koje se pjesnik prihvatio, nije plod rimskoga narodnog pjesništva, nego plod maštanja i mozganja učenih glava. Rimski narod nije imao onako razvijenu priču i pjesmu kao Grci. Priču o Enejinu dolazku u Lacij stvorili su sicilski Grci. Nakon prvog punskog rata Senat ju je prihvatio kao najstariju povijest rimskoga naroda. Plemići su sada s vremenom stali pomalo izvoditi svoje porijeklo od trojanskih junaka. Tako su Julijevci držali, da potječu upravo od Enejina sina Jula. Budući da je sama priča o Eneji bila neznatna za veliki ep, Vergil ju je svezao s jednu stranu pričom o Troji, a sa druge strane sa starim predajama Italskih plemena. Pjesnik je dakle morao duboko zaroniti u prošlost, život i običaje rimskoga naroda. Morao je prelistati mnoge knjige da skupi i sklopi građu za svoje djelo. Radio je neumorno od 29. god. pr. k. pa sve do svoje smrti.
| |||