Iseljavanje muslimana iz Austro-Ugarske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Iseljavanje muslimana iz Austro-Ugarske''' bio je spontani proces iseljavanja muslimanskih vjernika iz novozaposjednutih zemalja, [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosne i Hercegovine]].<ref name=dijak>(boš.) [https://dijak.online/egzodus-pradjedova-pismo-husein-ef-uzicanina-iz-1887-godine/ Dijak Online] ''EGZODUS PRADJEDOVA- Pismo Husein ef. Užičanina iz 1887. godine'' dijak.online je licenciran od strane Creative Commons Attribution 4.0 International License. Sva prava zadržana. Prenošenje i distribucija sadržaja je dozvoljena uz uvjet navođenja dijak.online kao izvora informacija. (pristupljeno 23. travnja 2020.)</ref> Po nekim procjenama, iselilo je od 100.000 do 200.000 ljudi.
Muslimani nisu s radošću dočekali [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanje BiH]] po kršćanskoj sili, gubitak povlaštenog položaja i dovođenje u razinu s dojučerašnjim podanicima nižeg reda, ni slušanje kršćanskog gospodara. Nezadovoljni time, muslimani iseljavaju u preostale dijelove osmanske drave. Većina je iselila u dovoljno sigurne i dovoljno daleke u Carigrad, Karamurselu, Bursu, Hamidiju, Izmir i ostale druge gradove. Podosta je iselilo u bliže krajeve [[Kosovo|Kosova]] (Mitrovica, Priština), [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Srbija|Srbije]] (Novi Pazar, Prijepolje, Sjenica), [[Albanija|Albanije]], [[Grčka|Grčke]] (Solun) i [[Makedonija|Makedonije]] (Skoplje). Zemaljska vlada zabranila je iseljavanje u većim skupinama, radi sigurnosti sustava i sprječavanja izbijanja novog oružanog otpora. Iseljavanje je po nekima bio oblik muslimanskog [[prosvjed]]a protiv austro-ugarske vladavine. <ref name=dijak/>
Ekonomski razlozi nisu bili razlog iseljavanja, jer je civilni upravitelj [[Benjamin Kállay]] je od početka u svojem vođenju BiH radio na obrani velikomađarskih interesa, kojima je najveća opasnost bila ujedinjenje austro-ugarskih Slavena protiv mađarskog interesa. Zbog toga je Kállay nastojao u BiH voditi politiku koja bi spriječila jačanje ujedinjavanja južnoslavenskih naroda. Prirodnog saveznika za svoje planove našao je u [[aga]]ma i [[beg]]ovima, koji su i dalje bili gospodarski najsnažniji sloj bosanskohercegovačkog stanovništva i koji su na gospodarskom planu nastojali zadržati svoje posjede. Muslimani nisu iseljavali ni zbog kakvog pritiska na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kod muslimana se bitan dio na nacionalnom i vjerskom planu zalagao za ''bošnjaštvo'', odnosno za stvaranje bosanskog nacionalnog identiteta utemeljenog na [[islam]]skoj kulturi, a Kállay je u ''bošnjaštvu'' vidio prigodu i za ostvarenje mađarskih interesa, pa je pokušao [[Hrvati u BiH|Hrvate]] i [[Srbi u BiH|Srbe]] u BIH prisiliti da se odreknu vlastitog nacionalnog identiteta i postanu [[Bosanci]] [[Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini|katoličke]] i [[Pravoslavlje u Bosni i Hercegovini|pravoslavne]] vjeroispovijesti, grubo im zabranjujući nacionalne institucije i proganjajući isticanje njihova nacionalna imena, a pokušavao je stvoriti i umjetni zajednički [[bosanski]] jezik. Zbog tog savezništva s muslimanskim plemstvom, vrlo je dugo Austro-Ugarska odgađala sa sprovođenjem nužne mjere za modernizaciju na selu, [[agrarna reforma|agrarne reforme]]. Usprkos svim tim čimbenicima koji su muslimanima išli u korist, izjednačavanje s pravima s inovjernim podanicima koji su u šerijatskom sustavu bili ljudi niže vrste koji su manje vrijedili pred zakonom, bila je nepremostiva prepreka za njihov netolerantni mentalitet, te su radije iseljavali.
Još od osmanske vlade muslimanske obitelji dobile su povlasticu na oslobađanje od vojništva za one muslimanske obitelji koje su 1862. godine [[Iseljavanje muslimana iz Kneževine Srbije u Bosanski vilajet 1862.-1867.|iz Srbije prebjegle]] u Bosnu. 15. ožujka 1882. Zemaljska vlada za BiH izdala je Naredbu broj 2396 kotarskim oblastima u Bosanskoj Gradišci, Bosanskoj Kostajnici, Brčkom, Gradačcu, Bijeljini, Donjoj Tuzli i Zvorniku, a kojom je potvrđena ta stara povlastica. Bilo je predviđeno da važi do kraja 1887. godine. Kotarskim uredima je naloženo da izvrše popis porodica prebjeglih iz Srbije i da ih oslobode poreza do daljnjeg, ukoliko se jave sporovi, rješavat će ih okružne oblasti. Novi vojni zakon snažno je motivirao muslimane na iseljavanje poslije donošenja tog vojnog zakona.<ref name=dijak/>
| |||