Razlika između inačica stranice »Hrvoje Šarinić«

Dodano 12 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
m (uklonjena kategorija DC; dodana kategorija Demokratski centar uz pomoć dodatka HotCat)
 
== Životopis ==
Hrvoje Šarinić rođen je na Sušaku 1935. godine od oca Marijana i majke Vile (r. Marunić).<ref name="vecernji.hr">[https://www.vecernji.hr/enciklopedija/hrvoje-sarinic-18230 Hrvoje Šarinić], vecernji.hr, 1. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2017.</ref> Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog ''Šarinićeva kava'', član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i ponakon dolaskudolaska [[Talijani|Talijana]]. Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] počinio je samoubojstvo (službeno izvješće).<ref name="vecernji.hr"/> Posmrtno nove su komunističke vlasti njegova oca proglasile narodnim neprijateljem, a obitelji je konfiscirana je imovina.<ref name="vecernji.hr"/> Majka mu se kasnije udala za uglednoga [[arhitekt]]a Lea Babića.
 
Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja. PoNakon završetkuzavršetka studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga [[1962.]] šalju na specijalizaciju u [[Francuska|Francusku]]. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja [[nuklearna elektrana|nuklearne elektrane]] u [[Bordeaux]]u, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od [[1974.]] do [[1980.]], unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici [[Cape Town]]a ([[Južnoafrička Republika]]). U međudobimeđuvremenu je od [[1980.]] do [[1984.]] godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, [[1984.]] godine zapošljava se u [[Casablanca|Casablanci]] kao direktor najveće [[Maroko|marokanske]] građevinske tvrtke. Godine [[1987.]] cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
 
=== Politička djelatnost ===
Krajem [[1989.]] godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik dra [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinetured predsjednika [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] poprema francuskom modelu. Dana [[7. kolovoza]] [[1992.]] godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav [[Vlada RH|Vlade]] i na tom mjestu ostaje do travnja [[1993.]] godine, kad ga je dr. Tuđman odlučio zamjeniti [[Nikica Valentić|Nikicom Valentićem]]. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu predsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe ''[[Slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije]]'', prijema Hrvatske u [[Međunarodni monetarni fond]] i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]]) podnosi ostavku i postaje šefčelnik [[Sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj|Ureda za nacionalnu sigurnost]]. Hrvoje Šarinić bio je i šefvoditelj hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim [[Srbi u Hrvatskoj|Srbima]], a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]]. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] za odnose s [[UNPROFOR]]-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika [[Predsjednik Republike Hrvatske#Ured predsjednika Republike|Ureda predsjednika Republike Hrvatske]]. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u [[Istra|Istri]]. Krajem [[1990-ih]] gurnut je iz kruga bliskih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje [[Ivica Kostović]], koji na toj dužnosti ostaje do smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" [[2000.]] godine zajedno s [[Mate Granić|Matom Granićem]], [[Vesna Škare-Ožbolt|Vesnom Škare-Ožbolt]] i [[Joško Morić|Joškom Morićem]] izlazi iz HDZ i osniva [[Demokratski centar]].
 
[[1999.]] godine objavio je knjigu ''Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995. (1998.)''.
Umro je u [[Zagreb]]u, [[21. srpnja]] [[2017.]] godine, nakon duge i teške bolesti u kliničkoj bolnici Sveti Duh.
 
SahranjenPokopan je na zagrebačkome [[Mirogoj]]u, pet dana poslijenakon smrti, [[26. srpnja]] [[2017.]] godine.
 
== Odlikovanja ==
 
== Osobni život ==
Bio je vjenčan sa suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesrećinezgodi), Marka i Andreja. Hrvoje Šarinić govorio je i pisao [[Francuski jezik|francuski]], te [[Talijanski jezik|talijanski]] i [[engleski jezik]].
 
== Izvori ==
376

uređivanja