Saladin: razlika između inačica

Puno ime mu je bilo '''Ṣalāḥ ad-Dīn Yūsuf ibn Ayyūb''' ([[arapski]]:''صلاح الدين يوسف بن أيوب‎, Ṣalāḥ al-Dīn Yūsuf ibn Ayyūb'' , [[Kurdski jezik|kurdski]]: ''سه‌لاحه‌دین ئه‌یوبی, Selah'edînê Eyubî'') Bio je etnički [[Kurdi|Kurd]]<ref>http://www.bookrags.com/biography/saladin/</ref> rodom iz [[Tikrit]]a.<ref>http://www.history.com/encyclopedia.do?articleId=221342</ref> Njegova obitelj je potjecala iz grada Dvina u srednjevjekovnjoj Armeniji.<ref>Bahā' al-Dīn Ibn Shaddād (2002). The Rare and Excellent History of Saladin. Ashgate. {{ISBN|978-0-7546-3381-5}}.</ref><ref>Ter-Ghevondyan, Aram N. (1965). Արաբական Ամիրայությունները Բագրատունյաց Հայաստանում (The Arab Emirates in Bagratuni Armenia). Yerevan: Armenian Academy of Sciences.</ref>

Obranio je svoje carstvo od upada [[Križari|križar]]a suprostavljajući se [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikardu I.Lavljeg Srca]] i tako promijenio tijek [[križarski ratovi|križarskih ratova]]. Unatoč svom žestokom suprotstavljanju katoličkim vladarima, Saladin je u [[Europa|Europi]] smatran plemenitim vitezom, toliko da o njemu postoji epska pjesma iz 14. stoljeća, a [[Dante]] ga je u svom djelu [[Božanstvena komedija]] uvrstio među čestite duše Limba. Naklonost prema plemenitom Saladinu pokazuje sir [[Walter Scott]] (Ivanhoe) u svom djelu Talisman.

 

Unatoč tome što su europski plemići nemilosrdno pljačkali njegove zemlje i ubijali njegov narod, Saladin je pomilovao [[kršćani|kršćansku]] vojsku i dao pravo prolaska kroz svoje zemlje svim običnim kršćanima ([[pravoslavlje|pravoslavni]] kršćani tretirani su bolje jer su držali na odmaku [[katolici|katolike]]).

Iako [[islam]]ske vjere, bio je poštovan od kršćanskih gospodara, pogotovo od [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda]] koji je izjavio da je Saladin nesumnjivo najveći vođa [[islam]]skog svijeta, na što je ovaj odgovorio da ne bi ni od koga radije izgubio [[Jeruzalem]] nego od Rikarda. Čak je, kad je Rikard bio bolestan, jer je tjednima jeo isušenu hranu, Saladin ponudio svog vlastitog liječnika. Nakon što su se kršćani povukli, Rikard i Saladin i dalje su ostali u kontaktu, međutim, nikad se nisu sreli licem u lice...

O tome da je bio priznati i uvaženi vođa islamskog svijeta govori i pismo koje mu je upućeno [[1188.]] godine od strane cara Svetog Rimsko-Njemačkog Carstva [[Fridrik I. Barbarossa|Fridrika I. Barbarosse]] koji ga je pozvao na viteški dvoboj kod egipatskog Zoana. Termin dvoboja je već bio odabran, međutim Barbarossa se na putu utopio i dvoboj nikada nije održan.

==Izvori==

{{Izvori}}