Dvorac Versailles: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 43:
''Dvorana ogledala'' je najraskošnija prostorija u Francuskoj. Dvorana ima sedamnaest golemih ogledala koja ispunjavaju cijeli zid nasuprot prozora koji gledaju na vrtove. U 17. stoljeću ogledala, ali i prozirna stakla, su bila iznimno skupa, a za ovu sobu trebalo je spojiti na tisuće stakala odgovarajućih oblika i veličina s metalnim okvirovima koji su također postali dekorativni element dvorane. Ona je prvobitno bila opremljena i stolovima, stolicama i pokućstvom od srebra (klupama uz zidove i svijećnjacima), a pod je bio potpuno pokriven onerijskim sagovima. To pokućstvo potrajalo je tek deset godina jer ga je kralj poslao u Mint [[1689.]] godine da se pretopi u šipke potrebne za nastavak rata [[Augsburška liga|augsburške lige]]. No nedostatak pokućstva nimalo ne umanjuje ljepotu ove sobe. Na suprotnim krajevima dvorane nalaze se ''„Ratna soba“'' i ''„Soba mira“'' koje su dekorirane prigodnim simbolima. Strani diplomati su primani u ovim sobama, odgovarajući u sobi ovisno o političkoj situaciji Francuske s njihovim državama.
 
Do palače vode tri široke [[Avenija|avenije]] koje se zrakasto ulijevaju u veliki [[trg]] ispred palače. Glavna, središnja, avenija je os koja se nastavlja kao [[perivoj]] dalje u park, otvarajući prostore u beskonačno. Arhitekt pejzaža [[André Le Nôtre]] ([[1613.]]-[[1700.]]) osmislio je bogate vrtove s bazenima i fontanama s tipičnim baroknim osobitostima. Dvorac je usađen u prirodni [[krajolik]] koji je oblikovan u skladu s dvorcom; po strogom geometrijskom principu apsolutne [[Simetrija|simetričnosti]], čime se sve povezuje u cjelinu – tzv. „[[Francuski formalni vrt|francuski park]]“. [[Volumen]]i raslinja se udaljavajući od dvorca postupno, ritmički, razvode šireči se u krila pravilnih dvorišta. [[Park]]ovi su geometrizirani i u tlocrtu i obliku (rezanje žbuna), te tako dodatno variraju kompoziciju arhitekture.
 
U parkove su „prirodno“ uklopljene velike kiparske grupne kompozicije kao ''Apolon s nimfama'' u niši-špilji ili ''Apolonova kočija'' u bazenu.
Redak 49:
[[Veliki Trianon]] sagradio je [[1687.]] godine, za [[Luj XIV.|Luja XIV.]], [[Jules Hardouin-Mansart]] u duhu [[Klasicizam|klasicistički]] koncipirane [[Francuska|francuske]] inačice [[Barok|baroknoga]] [[Stil|stila]].
 
[[Mali Trianon]] u Versaillesu izgradio je za [[Madame Du Barry]] [[1763.]] godine [[Ange-Jacques Gabriel]], a pregrađen je za [[Marija Antoaneta|Mariju Antoanetu]] s kojom se uglavnom dovodi u vezu. Kraljica ga je upotrebljavala kao privatno utočište pred formalnostima dvorskog života sredinom 18. stoljeća. Mali Trianon je pravo sklonište okruženo tzv. „[[Francuski formalni vrt|francuskim formalnim vrtom]]“ (''Jardin à la française'').
 
==Izvori==