Šahovski klub Mornar Split: razlika između inačica

Osnovan je [[6. veljače]] [[šport u 1951.|1951.]] godine, a korijeni sežu nekoliko godina unatrag. Pri [[SD Mornar Split|športskom društvu Mornar]] [[šport u 1949.|1949.]] godine pokrenuta je šahovska sekcija. Djelatnost je bila zapažena te se poduzelo njeno osamostaljenje i 6. veljače 1951. osnovan je samostalni šahovski klub. Dobili su prostore u samoj gradskoj jezgri, na uglu Rive i Marmontove, na trećem katu zgrade. Glavni sponzor kluba bila je JRM ([[Jugoslavenska ratna mornarica]]), zbog čega je klupski čelnik uvijek bio neki visokorangirani mornarički oficir (najmanje pukovnik) i član Saveza komunista. Partija je nadzirala svaku aktivnost preko nekog svog čelnog čovjeka. 1950-ih i 1960-ih duh pokretač kluba bio je klupski tajnik [[Toni Vidović]], bez kojega šahovskog života ne bi bilo, čovjek koji je živio doslovce za klub. Zahvaljujući Vidoviću, klub je organizirao brojne turnire i simultanke.<ref name=povijest>[http://skmornar.hr/povijest/ ŠK Mornar Split] ''Povijest'' . (preuzeto sa stranica 6. svibnja 2020.)</ref> U klubu je poniklo čak 7 velemajstora. Kao član kluba [[Bojan Kurajica]] postao je omladinski prvak svijeta (Barcelona 1965.). Klub je nekoliko puta mijenjao lokaciju svojih prostorija, te je od prvih prostorija u Marmontovoj ulici do danas promijenio nekoliko adresa. <ref name="naše legende"/> 1962. dio igrača otišao je u Jugovinil iz Kaštel Sućurca. Kriza je prepoznata 1966. godine a kulminirala je 1969., kad su neki igrači otišli u druge klubove.<ref name=povijest/> Od osnutka do 1974. prostorije su bile u ''Marmontovoj ulici''. Od 1974. do 2002. klub je boravio na [[Bačvice|Bačvicama]], u prostoru koji je poslije denacionaliziran. Kad su prostor dobili bio je sasvim zapušten. Zaslugom utjecaju klupskog igrača i dužnosnika Josipa Matkovića prostorije su uređeeuređen, klub je dobio dugogodišnjeg sponzora, splitsku tvrtku [[Monter]],.<ref aname="naše ulegende"/> klubu1975. iz splitskog Poštara vratilo se nekoliko igrača i danastada služese inventaromstvorilo kojiveliko gradsko rivalstvo. Sredinom 1977. godine svečano su radniciotvorene Monteranovouređene tadaprostorije donijelikluba.<ref name=povijest/> Predsjednik i igrač MatkovićeMatković je bio u poznanstvu s poznatim splitskim arhitektom [[Jerko Rošin|Jerkom Rošinom]], koji je besplatno osmislio uređenje interijera klupskih prostorija. U klubu se i danas služe inventarom koji su radnici Montera tada donijeli.<ref name="naše legende"/> Po nekim kriterijima (rezultati na kupu i ligi) Mornar-Monter je 1977. godine bio 4. klub po snazi u Hrvatskoj, iza zagrebačke Mladosti, PTT-a i Juventa (poslije Montinga).<ref name=povijest/> 1978. godine Mornar se plasirao u 2. saveznu ligu. Kad je prostor 2002. denacionaliziran, klubu je prijetilo beskućništvo pa je privremeno rješenje nađeno boravkom na [[Mertojak]]u,<ref name="naše legende"/> u potpuno zapušteni prostor u Odeskoj 6, koji je uređen poslije radnom akcijom.<ref name=povijest/> Dugogodišnji predsjednik Ivan Škarić tražio je dugotrajno rješenje za klub u čemu je uspio te su dobili reprezentativne prostorije na Blatinama koje se i danas koriste. Također zahvaljujući njemu od beskućništva je spasio i drugi splitski klub [[ŠK Poštar Split|Poštar]] kojeg su tada izbacivali iz prostorija u Slavićevoj ulici. Današnje prostorije nalaze se na [[Blatine|Blatinama]] (''Šimićeva 52''). Uspješan mandat kao predsjednik kluba (2002. - 2005.) imao je nekadašnji gradonačelnik Splita [[Ivan Škarić]].<ref name="naše legende"/> Najveći ekipni uspjeh u povijesti kluba je osvajanje 2. mjesta na Hrvatskom šahovskom kupu (Mali Lošinj 2017.).

[[Juraj Nikolac]], [[Dražen Marović]], [[Vlatko Kovačević]], [[Bojan Kurajica]], [[Ivan Žaja]], [[Ante Šarić]], [[Ivan Šarić]], [[Dražen Čvorović]], [[Darko Gliksman]], [[Ibro Šarić]], [[Vladimir Bekavac]], [[Kristina Šarić]], [[Borka Frančišković]], [[Josip Matković (šahist)|Josip Matković]], [[Miro Bobanac]] i dr.,<ref name="naše legende">[http://skmornar.hr/o-nama/nase-legende/ ŠK Mornar] Naše legende. (preuzeto sa stranica 6. svibnja 2020.)</ref> [[Bojan Ivičević]], [[Arsen Lozić]], [[Ivica Armanda]],