Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
mNema sažetka uređivanja
Redak 17:
Da bi formirala pouzdan oslonac među velikašima regentkinja Agneza izvršila je preraspodjelu vojvodstava, ali novi [[Bavarska|bavarski]] vojvoda Oton prevario ju je i prisilio da stupi u samostan, a novim je regentom postao nadbiskup [[Köln]]a Anno. Njega je pak potisnuo nadbiskup [[Bremen]]a Adalbert.
 
Unutarnje borbe regenata oko vlasti omogućile su dotle niz promjena u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]]. Ondje je 1060. umro [[Andrija I., kralj Mađarske|Andrija I.]], a pretendenti su bili njegov brat [[Bela I., kralj Mađarske|Bela I.]], oženjen kćerkom poljskoga kneza [[Mješko II.|Mješka II.]], i njegov sin [[Salamon, kraljugarski Mađarskekralj|Salamon]], oženjen kćerkom cara Henrika III. U prvoj njemačkoj intervenciji u korist Salamona njemačka je vojska poražena tako da je zavladao Bela I. Ali on je ubrzo umro tako da je došlo do druge njemačke intervencije koja je na vlast dovela Salamona (1063. – 1074.), ali Mađarska je morala priznati vrhovnu njemačku vlast.
 
[[29. ožujka]] [[1065]]. Henrik IV. proglašen je punoljetnim te je sam preuzeo vladarske poslove. No pravu je vlast i dalje zadržao nadbiskup Adalbert. On je svoga štićenika upućivao na razuzdan život kako bi sam nesmetano mogao vladati. Ali to je izazvalo pobunu velikaša koji su 1066. odstranili Adalberta, prisilili kralja da promijeni način života, prihvati se vladarskih dužnosti i 13. ožujka 1066. oženi Bertom Torinskom. No, Henrik se ubrzo 1069. htio rastati od Berte i poništiti to prisilno vjenčanje, ali to nije dopustio papinski legat (poslanik) Petar Damiani. Mladi kralj zbog toga je zamrzio papinstvo što će vrlo skoro doći do izražaja.