Hombu dojo (Aikikai): razlika između inačica

[[Morihei Ueshiba]] je došao Tokio iz Ayabea 1927. godine. Nije imao svoj stalni dojo, nego se isti selio na više lokacija u tom gradu. Zahvaljujući pokroviteljstvu uglednih ljudi Morihei Ueshiba je uspio 1931. osnovati [[dođo|dojo]] u okrugu Wakamatsu-cho, u susjedstvu Ushigome (trenutno poznato kao Shinjuku). Rezultirajuća drvena građevina od oko 80 tatamija dobila je ime Kobukan (dvorana carskih ratnika). Kada je dovršena, zgrada je ujedno poslužila i kao rezidencija obitelji Ueshiba. Pored obitelji Ueshiba, tu je živjelo i oko dvadeset [[uči-deši|uchi-deshija]]. Raspored vježbanja se sastojao od dva sata ujutro i tri navečer. Zbog intenzivnog tempa, kao i zbog prisustva vrlo naprednih vježbača iz drugih vještina, dojo je brzo postao poznat kao "Pakleni dojo Ushigomea". U to vrijeme Kobukan otvara se i nekoliko podružnica Kobukana u Tokiju i [[Osaka|Osaki]]. Vještina koju je u to vrijeme prakticirao O-Sensei zvala se "Aiki-jujutsu", zatim "Aiki-bujutsu", a kasnije "Aiki-budo".<ref name="guillaumeerard">{{Citiranje www|naslov=History of the Aikikai Hombu dojo|url=https://guillaumeerard.com/aikido/articles-aikido/history-of-the-aikikai-hombu-dojo/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Guillaume Erard|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12.10.2017.|preuzeto=13.12.2019.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

Godine 1942. godine, [[aikido]] je dobio definitivno ime. S porastom [[japan]]skih ratnih ciljeva, većina Moriheijevih je učenika ratno mobilizirana,. a aktivnostiAktivnosti u dojou snižene su na minumum. U tom periodu O-Sensei se povlači u mjesto Iwama. Kako se rat intenzivirao, aktivnosti u dojou su u potpuno prestale, pa je Kobukan poslužio kao sklonište za obitelji koje su izgubile svoje domove zbog čestih [[Sjedinjene Države|američkih]] bombaških napada. Kobukan je bio jedina zgrada u kvartu koja se odupirala bombaškim napadima, zahvaljujući naporima [[Kisshomaru Ueshiba|Kisshomarua Ueshibe]]. On je tokom rata ostao u Tokiju na zahtjev svogsvoga oca ostao u Tokiju. Nekoliko je puta je riskirao život kako bi ugasio požare na krovu dojoa. Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zaklada Kobukai je raspuštena zbog odluke generala [[Douglas MacArthur|MacArthura]] da se prekine sa vježbanjem borilačkih vještina. Kisshomaru se tada seli u Iwamu. Jedno vrijeme zgrada Kobukan koristila se i kao plesna dvorana za okupacijske snage. Posljednja izbjeglica napustila je dojo 1955. godine.

Iste godine otvorena je škola aikido, a gradska vlada grada Tokio prepoznala je Hombu dojo kao jedinu školu koja podučava aikido. Danas Hombu dojo nudi različitu nastavu za početnike, srednjoškolce i napredne športaše. Posebna nastava za početnike i za žene počelazapočela je 1970. godine. Zgrada je modernizirana 1973. godine s dodatkom četvrtog i petog kata, čime je ukupna površina vježbanja na 250 tatamija raspoređena kroz tri dojoa. Glavni dojo u kojem se odvijaju napredni sati zauzima 105 tatamija, drugi dojo - 72 tatamija i treći dojo - 42 tatamija.

Godine 1975. pokrenuti su sati za djecu, a 1985., nakon uvođenja u Japanu petodnevnog radnog tjedna, prošireni su sati subotnjeg i nedjeljnog vježbanja. Godine 1994. otvorena je soba za sastanke i arhivska soba na trećem katu rezidencije obitelji Ueshiba. Sala za sastanke uglavnom se uglavnom koristi za sastanke upravnih odbora Aikikaija i Japanske aikido federacije. Arhivska soba koristi se koristi za otkrivanjepokazivanje osobnih stvari i [[kaligrafija|kaligrafskih]] djela O-Senseija. Napravljena je kako bi se ojačao status Hombu dojoa kao središta aikida u svijetu.<ref name="guillaumeerard"/>

Kagamibiraki (き 開 き, otvarajući ogledalo) je novogodišnja ceremonija na kojoj se lomi mochi torta od riže. Održava se u Hombu dojou, u nedjelju drugog tjedna u mjesecu siječnju. Oko 1.000 aikidoka iz cijelog Japana okupi se i napuni tri dojoa. Doshu tom prilikom održi demonstraciju aikido tehnika kao prinovu bogovima, a potom se promoviraju novi [[Dan (nivo)|Dan]] nosioci. Doshu tom prilikom uručiuručuje diplome i starijim aikidokama.<ref name="guillaumeerard"/>