Berberski korsari: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m {{Jubilarni članak|103.000}} |
m Dodavanje poglavlja i novih informacija za Berberske korsare |
||
Redak 5:
Korsari su zarobili tisuće brodova, te oko milijun ljudi su odveli u ropstvo. Neki od korsara bili su europski odmetnici kao [[John Ward]], [[Zymen Danseker]], i [[Henry Mainwaring]]. Najpoznatiji [[Islam|muslimanski]] korsari bili su [[Hajreddin Barbarossa]] i [[Aruj Barbarossa|Oruç Reis]], braća Barbarossa, koji su preuzeli kontrolu nad Alžirom u ime [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] početkom [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. U isto vrijeme su europski pirati naučili korsare graditi velike brodove, što je ovima omogućilo da svoju djelatnost prebace i na Atlantik. Vrhunac korsarske aktivnosti bio je kraj 16. i početak [[17. stoljeće|17. stoljeća]].
== Gusarenje do 17. stoljeća ==
Kao vazali turskog sultana, sjevernoafrički gusari sudjelovali su u svim većim pothvatima na moru, pa i na Jadranu, kada [[1539.]] sudjeluju u zauzimanju [[Herceg Novi|Herceg Novog]] i [[1571.]] uoči [[Bitka kod Lepanta|Lepantske bitke]]. Gusarenje je dobilo nov polet kada su Berberi, na poticaj nekog gusara [[Flandrija|flamanskog]] porijekla, zamijenili svoje [[Galija (brod)|galije]] brzim [[Jedrenjak|jedrenjacima]]. Njihovi brodovi, 600 većih i manjih, naoružani sa po 20—40 topova, ugrožavali su sve obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], a zalijetali su se i do obala [[La Manche|La Manchea]], [[Engleska|Engleske]], [[Irska (otok)|Irske]], čak i do [[Island|Islanda]]. Prema tadašnjoj procjeni, plijen je iznosio i 20 milijuna livara godišnje.
== Protugusarska djelovanja na Sredozemlju do kraja 19. stoljeća ==
U 17. stoljeću europske države su poduzimale mnoge ekspedicije protiv gusara, ali su i nastojale da s njima stupe u normalnije odnose. Vješto iskorištavajući međusobna trvenja i sukobe europskih država, gusari su do 19. stoljeća gotovo svim pomorskim državama nametnuli danak za slobodnu plovidbu Sredozemnim morem. Englezi, Nizozemci i Francuzi su zbog gusarenja držali šezdesetih godina 17. stoljeća čitave eskadre pred sjevernoafričkim obalama. Engleska je od 1675. stalno držala jaču eskadru ispred obala sjeverne Afrike, pa je bombardiranjem glavnih gradova podržavala svoja traženja.
Značajna su bila djelovanja Francuske koja je protiv arapskih gusara angažirala i svoje gusare. Francuski admiral Abraham Duquesne uništio je 1681. tripolitanske gusare u luci Hiosu. Kada je Alžir objavio rat Francuskoj, Duquesne je tijekom 1682. i 1683. provodio usku blokadu i bombardirao Alžir, a u lipnju 1685. maršal Jean II. d'Estrées bombardirao je Tunis i Tripoli te ishodio velike kontribucije. Po završetku rata za španjolsku baštinu (1701.-1714.), Nizozemska je angažirala jake sastave linijskih brodova za svoje trgovine u Sredozemlju, ali bez većeg uspjeha, jer su i sjevernoafrički gusari raspolagali sa oko 50 velikih fregata. Tijekom 18. stoljeća, Francuska, Velika Britanija i Španjolska ponovo provode akcije protiv gusara, napadajući berberske obalne gradove.
== Američka prisutnost i ratovi protiv gusara u 19. stoljeću ==
Poslije američkog rata za nezavisnost (1775.-1783.), berberski gusari su se usredotočili na američku pomorsku trgovinu na moru, tako da su SAD radi zaštite svoje trgovine bile primorane sjevernoafričkim vladarima plaćati godišnji tribut i šalju darove (između ostalog i 1 fregatu). Zahtjevi sjevernoafričkih vladara stalno su se povećavali. Tripolitanija je 10. svibnja 1801. čak objavila rat SAD, koji je vođen 4 godine na moru uz blokadu tripolitanskih luka. Mir je sklopljen tek 10. lipnja 1805. Američka eskadra komodora Stephena Decatura prisilila je 1816. alžirskog deja da se odrekne dotadašnjeg danka. Na slične ustupke prinuđeni su i vladari Tunisa i Tripolitanije. Britanci i Nizozemci bombardirali su Alžir 27. i 28. kolovoza 1816., ali ozbiljan udar arapskim gusarima nanijela je tek francuska okupacija Alžira 1830. te ekspedicija protiv Maroka 1844.
Također su ratni brodovi Danske, Norveške i Švedske prisilili 1844. tuniske i tripolitanske vladare da se odreknu danka, dok su se Nijemci još 1856. borili u Sredozemnom moru s arapsko-berberskim gusarima. Razvoj parobroda i učvršćivanje europskih država u sjevernoj Africi konačno su uništili gusare u drugoj polovici 19. stoljeća.
Literatura
”Arabljansko-berbersko gusarenje”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 194.-195.
P. Dan, Histoire de Barbarie et de ses corsaires, Paris, 1673.
S. Lane—Poole, Barbary Corsairs, London, 1890.
E. B. Potter, The United States and World Sea Power, Englewood Cliffs, 1955.
== Vanjske poveznice ==
| |||