Berberski korsari: razlika između inačica

'''Berberski korsari''', ponekad zvani i '''Otomanski korsari''' i '''Berberski pirati''', bili su [[pirati]] i [[gusari]] koji su djelovali uz obalu [[Sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]], isplovljavajući iz luka [[Alžir|Alžira]], [[Tripoli|Tripolija]] i [[Tunis|Tunisa]]. To područje je u Europi bilo poznato pod nazivom Berberska obala, ime koje je dobilo po svom [[Berberi|berberskom stanovništvu]]. Područje njihovog djelovanja bilo je uglavnom [[Sredozemno more]], no neki od njih su se otiskivali na [[Atlantski ocean]] sve do [[Island]]a. Njihov glavni cilj, osim pljačkanja brodova, bio je zarobljavanje [[Kršćanstvo|kršćanskih]] [[Robovlasništvo|robova]] za robovske tržnice u sjevernoj Africi i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Korsari su zarobili tisuće brodova, te oko milijun ljudi su odveli u ropstvo. Neki od korsara bili su europski odmetnici kao [[John Ward]], [[Zymen Danseker]], i [[Henry Mainwaring]].

Kao vazali turskog sultana, sjevernoafrički gusari sudjelovali su u svim većim pothvatima na moru, pa i na Jadranu, kada [[1539.]] sudjeluju u zauzimanju [[Herceg Novi|Herceg Novog]] i [[1571.]] uoči [[Bitka kod Lepanta|Lepantske bitke]]. Gusarenje je dobilo nov polet kada su Berberi, na poticaj nekog gusara [[Flandrija|flamanskog]] porijekla, zamijenili svoje [[Galija (brod)|galije]] brzim [[Jedrenjak|jedrenjacima]]. Njihovi brodovi, 600 većih i manjih, naoružani sa po 20—40 topova, ugrožavali su sve obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], a zalijetali su se i do obala [[La Manche|La Manchea]], [[Engleska|Engleske]], [[Irska (otok)|Irske]], čak i do [[Island|Islanda]]. Prema tadašnjoj procjeni, plijen je iznosio i 20 milijuna livara godišnje. U isto vrijeme su europski pirati naučili korsare graditi velike brodove, što je ovima omogućilo da svoju djelatnost prebace i na Atlantik. Vrhunac korsarske aktivnosti bio je kraj 16. i početak [[17. stoljeće|17. stoljeća]].

U [[17. stoljeće|17. stoljeću]] europske države su poduzimale mnoge ekspedicije protiv gusara, ali su i nastojale da s njima stupe u normalnije odnose. Vješto iskorištavajući međusobna trvenja i sukobe europskih država, gusari su do [[19. stoljeće|19. stoljeća]] gotovo svim pomorskim državama nametnuli danak za slobodnu plovidbu Sredozemnim morem. [[Engleska|Englezi]], [[Nizozemska|Nizozemci]] i [[Kraljevina Francuska|Francuzi]] su zbog gusarenja držali šezdesetih godina 17. stoljeća čitave eskadre pred sjevernoafričkim obalama. Engleska je od [[1675.]] stalno držala jaču eskadru ispred obala sjeverne Afrike, pa je bombardiranjem glavnih gradova podržavala svoja traženja.

Značajna su bila djelovanja Francuske koja je protiv arapskih gusara angažirala i svoje gusare. Francuski [[admiral]] Abraham Duquesne uništio je [[1681.]] tripolitanske gusare u luci Hiosu. Kada je Alžir objavio rat Francuskoj, Duquesne je tijekom [[1682.]] i [[1683.]] provodio usku blokadu i bombardirao Alžir, a u lipnju [[1685.]] [[maršal]] Jean II. d'Estrées bombardirao je [[Tunis]] i [[Tripoli]] te ishodio velike kontribucije. Po završetku [[Rat za španjolsku baštinu|rata za španjolsku baštinu (1701.-1714.)]], Nizozemska je angažirala jake sastave linijskih brodova za zaštitu svoje trgovine u Sredozemlju, ali bez većeg uspjeha, jer su i sjevernoafrički gusari raspolagali sa oko 50 velikih [[fregata]]. Tijekom [[18. stoljeće|18. stoljeća]], Francuska, Velika Britanija i Španjolska ponovo provode akcije protiv gusara, napadajući berberske obalne gradove.

Poslije [[Američki rat za neovisnost|američkog rata za nezavisnost (1775.-1783.)]], berberski gusari su se usredotočili na američku pomorsku trgovinu na moru, tako da su SAD radi zaštite svoje trgovine bile primorane sjevernoafričkim vladarima plaćati godišnji [[Danak|tribut]] i šalju darove (između ostalog i 1 fregatu). Zahtjevi sjevernoafričkih vladara stalno su se povećavali. Tripolitanija je [[10. svibnja]] [[1801.]] čak objavila rat SAD, koji je vođen 4 godine na moru uz blokadu tripolitanskih luka. Mir je sklopljen tek [[10. lipnja]] [[1805.]] Američka eskadra [[Komodor|komodora]] Stephena Decatura prisilila je [[1816.]] alžirskog deja da se odrekne dotadašnjeg danka. Na slične ustupke prinuđeni su i vladari Tunisa i Tripolitanije. Britanci i Nizozemci bombardirali su Alžir [[27. kolovoza|27.]] i [[28. kolovoza]] 1816., ali ozbiljan udar arapskim gusarima nanijela je tek francuska okupacija Alžira [[1830.]] te ekspedicija protiv Maroka [[1844.]]