Inačica od 18. travnja 2020. u 01:20 uredi Vhorvat (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 6.682 edits m uklonjena promjena suradnika 95.168.118.16 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Bonč Oznaka: brzo uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 16. svibnja 2020. u 13:28 uredi ukloni ovu izmjenu 95.178.235.168 (razgovor) →‎Životopis Oznake: mobilni uređaj m.wiki Novija izmjena →
Redak 23: == Životopis == Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Rodio se u Križevcima, u [[biskupija\|biskupiji]] zagrebačkoj. Studirao je najprije u [[Isusovci\|isusovačkom]] kolegiju u [[Graz]]u, gdje je stupio i u [[Sveta Marija\|Marijinu]] kongregaciju. Kao kandidat zagrebačke biskupije bio je primljen u glasoviti [[rim]]ski kolegij ''[[Germanicum et Hungaricum]]''. Svojom je rukom tamo zapisao da je [[Hrvat]], kako se to do danas sačuvalo u [[arhiv]]u zavoda. Kao [[student]] odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U [[Rim]]u se nalazio od [[1611]]. do [[1615]]. godine. Postavši [[svećenik]], vratio se u svoju zavičajnu ~~biskupiju u kojoj je djelovao~~biskupijelovao kratko vrijeme. [[Kardinal]] [[Petar Pázmány]] pozvao ga je u [[Mađarska\|Ugarsku]], ~~učinio ga ravnateljem [[sjemenište~~učište\|sjemeništa]] u [[~~Trnava (Slovačka)\|Trnavi~~Trnavanavi]] i [[~~ostrogon]]skim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu [[Benediktinci\|benediktinske]] opatije [[Széplak]], kod Košica, koja je tada bila vlasništvo ostrogonskoga kaptola.~~ostr [[Datoteka:Kassaivertanuk.gif\|200px\|lijevo\|thumb\|Košički mučenici: sv. Marko Križevčanin, [[Stjepan Pongrácz\|sv. Stjepan Pongrácz]] i [[Sveti ~~Melkior Grodziecki\|sv. Melkior Grodziecki]]]]~~▼ Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik [[kralj]]a [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva\|Matije II.]], [[Andrija Dóczi]] pozvao u Košice dva [[Isusovci\|isusovca]]: [[Sveti Stjepan Pongrácz\|Stjepana ~~Pongrácza]] i [[Sveti Melkior~~PongrMelkior Grodziecki\|Melkiora Grodzieckoga]]. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest [[Katoličanstvo\|katolika]], ali i izazvao bijes [[Kalvinizam\|kalvina]]. Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno [[Katoličanstvo\|katolike]], da su [[13. srpnja]] [[1619]]., izazvali [[požar]] u [[grad]]u. TadaGrodzieckoTada se u Košicama s isusovcima nalazio i ~~sveti~~sU ~~Marko. U tim teškim trenucima htjeli su~~timenucima ~~zajedno~~htjajedno pomoći katolicima u gradu. No kad je zapovjednik kalvinske [[vojska\|vojske]] [[Juraj Rákóczi]], [[3. rujna]] [[1619.]] sa svojim hajducima ušao ~~u Košice, odmah~~ah su zatvorili ~~trojicu~~tličkih ~~katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapovjednik je vojske obećao~~svećenbećao Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio. Okrutno su ih mučili i ~~pogubili.~~po▼ ▲[[Datoteka:Kassaivertanuk.gif\|200px\|lijevo\|thumb\|Košički mučenici: sv. Marko Križevčanin, [[Stjepan Pongrácz\|sv. Stjepan Pongrácz]] i [[Sveti Melkior Grodziecki\|sv. Melkior Grodziecki]]]] ▲Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik [[kralj]]a [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva\|Matije II.]], [[Andrija Dóczi]] pozvao u Košice dva [[Isusovci\|isusovca]]: [[Sveti Stjepan Pongrácz\|Stjepana Pongrácza]] i [[Sveti Melkior Grodziecki\|Melkiora Grodzieckoga]]. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest [[Katoličanstvo\|katolika]], ali i izazvao bijes [[Kalvinizam\|kalvina]]. Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno [[Katoličanstvo\|katolike]], da su [[13. srpnja]] [[1619]]., izazvali [[požar]] u [[grad]]u. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i sveti Marko. U tim teškim trenucima htjeli su zajedno pomoći katolicima u gradu. No kad je zapovjednik kalvinske [[vojska\|vojske]] [[Juraj Rákóczi]], [[3. rujna]] [[1619.]] sa svojim hajducima ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapovjednik je vojske obećao Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio. Okrutno su ih mučili i pogubili. Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak. Vijest je o mučeništvu kao [[munja]] prohujala Ugarskom. [[Knez]] [[Bethlen]] nije ipak dopustio , iako su mu bile upravljene mnoge molbe, da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. Dopustit će to 6 mjeseci kasnije na molbu palatinove žene [[Katalina Pálffy\|Kataline Pálffy]]. [[Relikvije]] košičkih mučenika nalaze se u [[Uršulinke\|uršulinskoj]] crkvi u Trnavi. [[kanonizacija\|Kanonizacija]] trojice košičkih mučenika dogodila se [[2. srpnja]] [[1995]]. u [[Košice\|Košicama]], u [[Slovačka\|Slovačkoj]].<ref>[http://www.diecezja.bielsko.pl/ Diocese of Bielsko-Żywiecka]</ref>

Marko Križevčanin: razlika između inačica