Razlika između inačica stranice »Aikido«

Dodano 69 bajtova ,  prije 4 mjeseca
bez sažetka
|}
 
'''Aikido''' ([[japanski jezik|jap.]]: kanji: 合氣道; , hiragana: あいきどう , romaji: ''Aikidō''), najmlađa [[Japan|japanska]] [[borilačka vještina]].
 
== Povijest ==
Iako je aikido najmlađa japanska borilačka vještina, njeni korjeni leže duboko u prošlosti zemlje iz koje dolazi Japana. Aikido osmislio [[Morihei Uešiba]] (1883.-1969.) (također poznat među aikidokama kao ''[[sensei|O-Senseisensei]]'' (Veliki učitelj) tijekom razdoblja od [[1930]]e do [[1960]]e. Tehnički, veliki dio aikida je baziran na školi [[Daito-rju Aiki-džiju-džicu]], školi borilačke vještine [[džiju-džicu]]. Aikido posjeduje i značajnu duhovnu komponentu.
[[Datoteka:Morihei Ueshiba.jpg|thumb|lijevo|[[Morihei Ueshiba]], osnivač aikida]]
Ime aikido nastalo je od 3 japanska znaka, 合氣道; : ''ai'', ''ki'' i ''do''. Značenje navedenih znakova obično se prevodi kao ''harmonija, energija i put'' tako da aikido može biti preveden kao ''način harmonije kroz energiju''. Druga uobičajena interpretacija znakova je harmonija, duh i put što bi se moglo prevesti kao ''način duhovne harmonije''. Oba prijevoda govore o činjenici da su aikido tehnike aikida razvijene tako da kontroliraju napadača kontrolirajući i preusmjeravajući napadačevu energiju umjesto da se blokira. (Korejska [[borilačka vještina]] poznata kao [[hapkido]] koristi ista tri znaka: neki misle kako je to povijesna poveznica kroz Daito-rju aiki-džiju-džicu, glavni izvor aikido tehnika aikida).
 
Osnivač aikida, [[Morihei Ueshiba]] vježbao je više borilačkih vještina ([[sumo]], [[džudo]], različite forme džiju-džicu i mačevanja), prije nego je došao u kontakt sa [[Sokaku Takeda|SokakuSokakuom Takedom]] od kojeg je učio Daito-rju Aiki-džiju-džicu. Tehnike te vještine sežu daleko u prošlost, 9. stoljeće i [[samuraji|samurajskusamurajsko]] doba, kada su se tehnike prenosile unutar obitelji, svakodnevno testirale u borbi i usavršavale generacijama.
 
O-Sensei je u početku podučavao Daito-rju Aiki-džiju-džicu. U to doba vježbanje je karakteriziralo često korištenje udaraca u vitalne točke (atemi), često korištenje oružja (''Buki-waza'') i pravocrtniji pristup tehnikama nego što je slučaj u kasnijem razvoju aikida. O-Sensei razvio je aikido ponajviše bazirajući se na Daito-rju Aiki-džiju-džicu uključivajući pokrete, te koristeći ''[[Sođucu#yari|jari]]'', ''[[đo (štap)|đo]]'', i vjerojatno ''juken'' ([[bajunet]]). Definitivno najveći utjecaj je imalo korištenje [[katana|katane]] ([[mač]]). U mnogo slučajeva, aikidoka (osoba koja trenira aikido) kreće se poput golorukog mačevaoca. Aikido udarci ''shomen uchi'' i ''yokomen uchi'' izvorno dolaze od napada oružjem, i rezultati tehnika su slični tehnikama oduzimanja oružja. Neke škole aikida ne treniraju uopće s oružjem, dok druge škole poput [[Iwama-Ryu]] obično potroše mnogo vremena sa ''[[boken]]om'', ''[[đo (štap)|đo]]'', i ''[[tanto]]''. U većini stilova, sve tehnike se mogu obaviti s mačem, gotovo isto kao i goloruk. Ove metode su sačuvane u učenjima njegovih učenika iz ranih dana, među kojima se nalazi i [[Gozo Shioda]], koji će kasnije na tim učenjima osnovati [[Yoshinkan aikido]].
 
Kroz vježbanje O-Sensei se postepeno udaljavao od Takedinog učenja i počeo unositi sve više svojih promjena. Velik utjecaj u duhovnom smislu u to vrijeme na njega je imao [[Onisaburo Deguchi]], duhovni vođa religijske sekte ''[[Omoto-Kyokyo]]'' religijske sekte. Duhovno prosvjetljenje koje je Ueshiba doživio dovelo ga je do razmišljanja da pobjeda i poraz više za njega nisu postojali, već da je sama suština [[Budo|Buda]] usklađivanje sa zakonima Svemira u svim područjima života, zaštita svog života na Zemlji kao dijelu Univerzuma i aktivno sudjelovanje u stvaranju miroljubivog društva. O-Senseijeve ideje bile su o pomirenju suprotstavljenih sila, uništenje rata i nasilja, a ne o sukobljavanju, nadvladavanju snage neprijatelja.
[[Datoteka:Aikidohombu.jpg|thumb|desno|300px|[[Hombu dojo (Aikikai)|Hombu dojo]] u [[Tokio|Tokiju]], glavno središte aikida u svijetu]]
Rastući duhovni pogled na svijet utjecao je na promjene u aikido tehnikama koje su postajale mekše i kružnije. Udarci su postali manje bitni i formalni opus je pojednostavljen. Kao prirodna posljedica takvog razvoja, za razliku od ostalih Budo disciplina, u aikidu ne postoje natjecanja.