Stefan Nemanja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 61:
Bio je vjenčan s Anom, crkvenoga imena [[Ana Anastazija|sveta Anastasija]]. Prihvatio je [[vazal]]ski odnos prema [[Bizant]]u, s kojim je često ratovao do smrti cara [[Manuel I. Komnen|Manuela Komnena]] [[1180.]] godine, kada ga je napao najprije s [[Ugarska|Mađarima]], a potom i sam, i uspio proširiti državu priključivši [[Raška|Raškoj]] [[Duklja|dukljansku državu]], [[Trebinje]], [[Hum (država)|Hum]] i Hvosno (današnja Metohija). Poslije neuspješnog pokušaja sklopanja saveza s [[Njemačka|njemačkim]] carom [[Fridrik I. Barbarossa|Friedrichom Barbarossom]] u borbi protu Bizanta, morao je vratiti osvojene teritorije preko Morave Bizantu, ali je zadržao samostalnost Raške. [[1185.]] godine razorio je gradove [[Danj]], [[Sard]], [[Skadar]], [[Svač]] i [[Ulcinj]], a osvajanje gradova u Duklji (Zeti) završio je [[1186.]] godine.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57945 Stefan Nemanja], enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2017.</ref> Grad [[Bar (grad)|Bar]] pao je kasnije (oko [[1189.]] godine) i izgleda sačuvao svoju autonomiju.<ref name="he"/> Grad [[Kotor]] je pošteđen razaranja, a veliki župan je u njega prenio i jednu od svojih rezidencija ("dvor").<ref name="he"/>
Ratovao je i s [[Dubrovnik]]om, ali pošto ga nije uspio osvojiti, sklopio je mir [[1186.]] godine (sačuvan je primjerak toga ugovora na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]], s potpisom Stefana Nemanje)<ref name="he"/> i dopustio Dubrovčanima slobodno trgovanje po Raškoj te korištenje pašnjaka i šuma. Imao je značajan oslonac u crkvi, što mu je pomoglo u učvrsćivanju vlasti te razvijanju [[Feudalizam|feudalizma]], dajući joj za uzvrat određene povlastice, velike zemljišne posjede, zidajući manastire i crkvene hramove ([[Studenica]], [[Đurđevi stupovi]], [[Manastir presvete Bogorodice]] te [[Manastir Svetog Nikole]] kraj [[Kuršumlija|Kuršumlije]]).<ref name="he"/> Oštro se suprotstavio širenju [[Bogumili|bogumilskog]] pokreta na srpskim teritorijima. Bogumile je progonio.<ref name="he"/> Nakon što se je Bizant oslobodio pritiska križara, bizantska se vojska sukobila s Nemanjom i potukla ga na rijeci Moravi [[1190.]] godine.<ref name="he"/>
Godine [[1196.]] odrekao se prijestolja u korist srednjega sina [[Stefan Prvovjenčani|Stefana Prvovjenčanog]], zamonašio se u [[Studenica|Studenici]] i uzeo ime Simeon, a potom otišao na [[Sveta Gora|Svetu Goru]], gdje je s najmlađim sinom, [[Sveti Sava|Rastkom Nemanjićem]], podigao manastir [[Hilandar]] načinivši od njega značajno srednjovijekovno književno i duhovno središte. U njegove se zadužbine u Srbiji ubrajaju Bogorodičin manastir i Sveti Nikola kod Kuršumlije, Đurđevi stupovi i Studenica. Umro je u Hilandaru te proglašen za sveca a njegove moći se nalaze u manastiru Studenica.
| |||