Malo ledeno doba: razlika između inačica

[http://www.grida.no/climate/ipcc_tar/wg1/070.htm Međunarodno istraživanje klimatskih promjena], koje se temelji na radovima Bradleya i Jonesa iz 1993., Hughesa i Diaza iz 1994. i Crowleya i Lowerya iz 2000. opisuje MLD kao "skromno hlađenje sjeverne polutke tijekom ovoga razdoblja za manje od 1[[°C]]" i kaže da "postojeći dokazi ne potvrđuju tezu o globalnim razdobljima ekstremno toplog ili hladnog vremena u ovim vremenskim okvirima i uvriježeni termini poput Malog ledenog doba i Srednjovjekovnog klimatskog optimuma imaju ograničenu uporabu u opisivanju trendova promjene srednje globalne temperature tijekom prošlih stoljeća".

Ne postoji precizno određena godina početka Malog ledenog doba, premda postoji niz neizravno povezanih događaja koji su mu prethodili. U 13. je stoljeću [[led]] na Sjevernom [[Atlantik]]u počeo putovati sve dalje na jug, jednako tako i ledenjaci sa [[Grenland]]a. Tri godine jakih kiša koje su počele [[1315]]. bile su uvod u razdoblje nepredvidljivog vremena u [[Sjeverna Europa|Sjevernoj Europi]] koje je potrajalo sve do 19. stoljeća. No, širenje leda zabilježeno je i na globalnoj razini ([[Ande]], [[Kina]], [[Novi Zeland]]) sredinom 17. st. (Brian Fagan, ''The Little Ice Age'', 2000.).

[[Datoteka:Hendrick_Avercamp_-_A_Scene_on_the_Ice_-_WGA01076.jpg|mini|desno|250px|''Prizor na ledu,'' [[Hendrick Avercamp]] ([[1585|1585.]]- – [[1634|1634.]]), [[Nizozemska]]; inspiriran hladnom zimom 1608. Zanimljivo da su prizori poput ovog, premda sada smatrani "tipičnim" za MLD, slikani samo u razdoblju 1565-. – 1665.]]

Malo ledeno doba donijelo je izrazito hladne zime mnogim dijelovima svijeta, ali posebno [[Europa|Europi]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]]. Sredinom 17. stoljeća ledenjaci su se u [[švicarska|švicarskim]] [[Alpe|Alpama]] sve više širili, gutajući postupno farme i uništavajući cijela sela. Rijeka [[Temza]] te kanali i rijeke u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] su često bili zamrznuti tijekom zime, tako da su se ljudi klizali i čak održavali ledene sajmove na ledu. Zimi 1780. g. zamrznula se cijela [[New York|Newyorškanjujorška]] luka pa su ljudi išli pješice od [[Manhattan|Manhattana]] do [[Staten Island| Staten Islanda]]. Zaleđeno more oko [[Island]]a proširilo se kilometrima u svim smjerovima onemogućavajući tako pristanak brodova. [[Arktik|Arktička]] ledena kora bila se toliko proširila da postoji šest zapisa o [[Eskimi]]ma koji su se svojim kajacima iskrcali u [[Škotska|Škotskoj]]. [http://www.cdc.gov/ncidod/eid/vol6no1/reiter.htm].

Dugi niz godina sniježnesnježne su [[padaline]] bile mnogo jače nego ikad ranije i [[snijeg]] se zadržavao na tlu puno više mjeseci nego danas. Mnoga proljeća i ljeta bila su puno hladnija i vlažna, premda postoje velika odstupanja od godine do godine. Uzgoj [[sadnica]] morao je, diljem Europe, biti smanjen, radi prilagodbe kraćem razdoblju uzgoja, pa je stoga bilo i puno godina gladi i smrti (poput [[Velika glad 1315-1317|Velike Gladi 1315-. – 1317.]] 1315-1317, premda je to moglo biti i prije samog MLD-a). [[Vinogradarstvo]] je potpuno isčeznuloiščeznulo iz nekih sjevernih regija. Silovite oluje su uzrokovale masovne poplave i gubitke života. Sve je to rezultiralo i nestankom dijela [[Danska|danske]], [[nizozemska|nizozemske]] i [[njemačka|njemačke]] obale [http://www.cdc.gov/ncidod/eid/vol6no1/reiter.htm].

Širenje planinskih [[ledenjak]]a je prvi put na mapamakartama označeno krajem 19. st. I na sjevernoj i na južnoj polutki snježna se granica spustila otprilike 100 m niže nego što je to zabilježeno 1975. g. U [[Nacionalni park Glacier|Nacionalnom parku Glacier]] ([[:en:Glacier National Park|en]]) u [[Montana|Montani]], [[SAD]], posljednje napredovanje leda zabilježeno je krajem 18. i početkom 19. st. U zaljevu [[Chesapeake Bay]], u [[Maryland]]u, [[SAD]], velike temperaturne oscilacije u MLD-u i Srednjovjekovnom klimatskom optimumu, najvjerojatnije su povezane sa snažnim utjecajem Sjevernog Atlantika i termohalinskom cirkulacijom [http://geology.er.usgs.gov/eespteam/Atlantic/GPCabs.htm].

U [[Etiopija|Etiopiji]] i [[Mauritanija|Mauritaniji]], snijeg je zabilježen na onim visinama planinskih vrhova, na kojima ga danas nema. [[Timbuktu]], grad koji se nalazi na trans-saharskojtranssaharskoj karavnskojkaravanskoj ruti, rijeka [[Niger]] poplavila je najmanje 13 puta. Slične poplave nisu zabilježene nikad ranije, ali ni nakon toga. U [[Kina|Kini]], tople sadnice, poput [[naranča|naranči]], prestale su se uzgajati u pokrajini [[Jiangxi]], gdje su stoljećima uzgajane. Europski doseljenici su javljali i o iznimno oštrim zimama u Sjevernoj Americi. Npr. godine 1607-08. – 1608. led se zadržao na jezeru [[Superior]] sve do lipnja. Malo ledeno doba ovjekovječila je i umjetnost; npr. svakim seoskim pejzažom slikara [[Pieter Brueghel mlađi|Brueghela Mlađeg]] (1564-. – 1638.) , dominira snijeg.

Burroughs (Weather, 1981.) analizira prikaz zime na slikama. On primjećuje da se to događalo gotovo u potpunosti od 1565. do 1665., i bilo je povezano s klimatskim promjenama koje su započele 1550. g. On zapaža da prije toga gotovo i nije bilo prikaza zime u umjetnosti, i nagađa da je neobično jaka zima 1565. inspirirala velike umjetnike da stvaraju remek-djela, a promjene u tim slikama su kombinacija navedenog, ite blagih zima koje su prekidale ovakav tijek slikanja.

Čini se da su poznate zimske slike [[Pieter Brueghel stariji|Brueghela Starijeg]] (npr. Lovci u snijegu) naslikane 1565. godine. Burroughs tvrdi da je Pieter Brueghel Mlađi kopirao rad svoga oca. Zbog toga je i teško izvući konkretne zaključke o utjecaju zime između 1570. i 1600...". Nizozemske slike s temama zime počinju se pojavljivati od [[Avercamp]]a nakon zime 1608. Nakon toga nastupa prekid između 1627. i 1640., te nenadani povratak nakon toga; to se dogodilo tijekom perioda blagog vremena 1630ih1630-ih. Od 1640ih1640-ih do 1660ih1660-ih nastala je većina nizozemskih zimskih slika , što se podudara s periodom hladnih zima u tom vremenu.

Posljednje "nestajanje" zimskih slika, oko 1660., ne podudara se s klimatskim promjenama; i zato Burroughs upozorava na prenaglašenost umjetničkog dojma, i činjenicu da umjetnost postaje moda. On bilježi da se zimske slike ponovno pojavljuju 1780ih1780-ih i 1810-ih 1810ihgodina, što se ujedno podudara s hladnijim periodom.

Uzorak ledenog sloja istočnog bazena [[Bransfield]], na [[Antarktički poluotok|Antarktičkom poluotoku]] jasno određuje događanja u Malom ledenom dobu i srednjovjekovnom toplom razdoblju. [http://www.ingentaconnect.com/content/ap/qr/2002/00000058/00000003/art02371]. Ovime se potvrđuje teza o globalnoj prirodi MLD-a.