Jupiter: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Magnetosfera: Datoteka. |
Dopuna s izvorima. |
||
Redak 52:
[[datoteka:Jupiter.Aurora.HST.UV.jpg|mini|desno|300px|[[Polarna svjetlost]] na Jupiteru. Tri svijetle točke su stvorene cijevima [[Magnetski tok|magnetskog toka]] koje su povezane sa [[Galilejanski mjeseci|Galilejanskim satelima]]: [[Ija (mjesec)|Io]] (na lijevoj strani), [[Ganimed (mjesec)|Ganimed]] (na dnu) i [[Europa (mjesec)|Europa]] (isto na dnu).]]
'''Jupiter''' je [[planet]] s najvećim [[promjer]]om i najvećom [[masa|masom]] u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]], peti po udaljenosti od [[Sunce|Sunca]] (prosječna udaljenost mu je 778 milijuna [[kilometar]]a); jednom obiđe Sunce za 11,862 [[godina]]. [[Masa]] mu je 318,4 puta veća od Zemljine (na njega otpada 71% svekolike planetske mase), a [[gustoća]] mu je samo oko 1/4 gustoće Zemlje. Velik dio [[volumen]]a tvori [[vodik]], koji zbog velike mase i [[gravitacija|gravitacije]] Jupiter nije izgubio od postanka Sunčeva sustava (4,57 milijarde godina), kao što se zbilo s drugim planetima. Prema [[astronomija|astronomskim]] ispitivanjima, podatcima te prema teorijskoj obradbi, Jupiter se sastoji od razmjerno malene [[silikati|silikatne]] jezgre, okružene dvama slojevima tekućega vodika; donji sloj, pod većim [[tlak]]om, ima metalna svojstva, to jest vodikovi su [[elektron]]i u slabo vezanom ili u slobodnom stanju; gornji je sloj tekući vodik u [[molekula|molekularnom]] stanju (H<sub>2</sub>). Iznad površine nalazi se [[atmosfera]] debljine oko 1000 km (1/70 polumjera planeta). U atmosferi je utvrđena prisutnost vodika, [[metan]]a, [[helij]]a, [[amonijak]]a, amonijeva hidrosulfida i smrznute vode. Pretpostavlja se da postoje i drugi spojevi ([[vodikov sulfid]], različiti [[Organska kemija|organski spojevi]], kompleksni anorganski [[polimer]]i).
Jupiter se vrlo brzo vrti ([[Vrtnja|rotira]]), što, uz njegov velik promjer, uzrokuje jake [[Centrifugalna i centripetalna sila|centrifugalne sile]], pa je izrazito spljošten prema [[Zemljopisni pol|polovima]]; [[ekvator]]ski mu je promjer 142 800 km, a polarni samo 134 000 km. [[Atmosfera]], koja se zbog njezine gustoće sa Zemlje jedino i vidi, raslojena je na pojase i zone. Rotacija mu je nejednolika: na ekvatoru jedan okret traje 9 h 50 min 30 s, a na 10° sjeverne ili južne širine 9 h 55 min 41 s. Jupiter ima oko 10 puta veće [[magnetsko polje]] od Zemlje. U njegovoj su atmosferi zamjetljive [[Meteorologija|meteorološke]] i magnetske pojave slične onima na Zemlji, ali mnogo veće raširenosti i trajanja (na primjer [[Oluja|oluje]] slične tropskim [[ciklona|ciklonima]]). Do sada je otkriveno 79 [[Jupiterovi prirodni sateliti|Jupiterovih satelita]], a četiri najveća otkrio je [[Galileo Galilei]] (do 1610.; [[galilejanski mjeseci]]). Dva najveća, [[Ganimed (mjesec)|Ganimed]] i [[Kalista (mjesec)|Kalista]], veći su od planeta [[Merkur]]a. Potom slijede [[Ija (mjesec)|Ija]] i [[Europa (mjesec)|Europa]], približno veličine [[Mjesec]]a.
Redak 58:
Motrenja [[pomrčina|pomrčine]] Jupiterovih satelita služila su u [[pomorstvo|pomorstvu]] za određivanje [[Navigacija|položaja broda]], [[zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]], u doba kada nije bilo pouzdanih [[Kronometar (sport)|kronometara]] ni [[Radio valovi|radiosignala]]. Na temelju neravnomjernosti u pojavama pomrčina satelita, s obzirom na njihovu udaljenost od Zemlje, izračunao je [[Ole Rømer]] prvi put [[brzina svjetlosti|brzinu svjetlosti]]. [[Jupiterovi prsteni]] sastoje se od čestica mikroskopske veličine. Prošireni Halo prsten udaljen je od središta planeta 1,40 do 1,72 Jupiterovog polumjera, najsjajniji Glavni prsten na udaljenosti je od 1,72 do 1,81 polumjera, a rijetki Paučinasti ([[Engleski jezik|engl]].: ''Gossamer Ring'') prsten udaljen je 1,81 do 3 polumjera. <ref> '''Jupiter''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29529] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> Jupiter je četvrto najsjajnije [[nebesko tijelo]], nakon Sunca, [[Mjesec]]a i [[Venera (planet)|Venere]] ([[prividna magnituda]]). Jupiter ima 2,5 puta veću masu od ukupne mase ostalih sedam planeta u Sunčevom sustavu i 71% od svekolike planetske mase u Sunčevu sustavu.
Jupiter je dobio ime po vrhovnom [[bog]]u [[rimska mitologija|starih Rimljana]], kojeg su [[grčka mitologija|Grci]] zvali [[Zeus]]. (Vidi [[Jupiter (mitologija)|Jupiter]]). Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Kraljomoć (''Kralyomoch'' po starom kajkavskom pravopisu)
== Fizička svojstva ==
Redak 112:
=== Orbita ===
Jupiter je jedini planet čiji [[ težište|baricentar]] sa Suncem leži izvan volumena Sunca, mada za samo 7% Sunčevog polumjera.<ref>{{Citiranje knjiga}} – See section 3.4.</ref> Prosječna udaljenost između Jupitera i Sunca je 778 milijuna km (oko 5,2 puta veća od prosječne udaljenosti između Zemlje i Sunca, ili 5,2 [[Astronomska jedinica|AU]] ) i Jupiter svoju stazu oko Sunca obiđe za 11,87 [[godina]]. To je otprilike dvije petine orbitalnog razdoblja Saturna, tvoreći [[Orbitalna rezonancija|orbitalnu rezonancu]] između dva najveća planeta Sunčevog sustava. <ref>{{Citiranje časopisa|author=Michtchenko|first=T.A.|title=Modeling the 5 : 2 Mean-Motion Resonance in the Jupiter–Saturn Planetary System|date=February 2001|journal=Icarus|volume=149|issue=2|pages=77–115}}</ref> Eliptična orbita Jupitera nagnuta je 1,31° u odnosu na Zemlju. Kako je [[Ekscentričnost orbite|ekscentričnost]] njegove orbite 0,048, udaljenost Jupitera od Sunca varira za 75 milijuna km između najbližeg pristupa ([[Apsida (astronomija)|perihel]]) i najveće udaljenosti ([[Apsida (astronomija)|afel]]). Zbog [[elipsa|eliptičnosti]] [[planetarna putanja|putanje]] udaljenost između Jupitera i Sunca se mijenja od 4,95 do 5,5 [[AJ]].
==== Vrtnja ili rotacija ====
Jedan Jupiterov [[dan]] traje 9 sati i 50 minuta. Zbog te brze rotacije na Jupiteru nastaju snažna vrtloženja i turbulencije u atmosferi. Periodi rotacije se razlikuju od sloja do sloja zbog različitih atmosferskih gibanja.
Jupiterov [[Nagib osi|nagib]] je relativno mali: samo 3,13°. Kao rezultat toga, ona ne doživljava značajne sezonske promjene, za razliku od, primjerice, Zemlje i Marsa.<ref>{{Citiranje weba|url=https://science.nasa.gov/headlines/y2000/interplanetaryseasons.html|title=Interplanetary Seasons|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071016161443/https://science.nasa.gov/headlines/y2000/interplanetaryseasons.html|archivedate=October 16, 2007|publisher=Science@NASA|accessdate=February 20, 2007}}</ref>
Jupiterova [[Vrtnja|rotacija]] najbrža je od svih planeta Sunčevog sustava, dovršavajući rotaciju na svojoj [[Koordinatni sustav|osi]] za nešto manje od deset sati; ovo stvara [[ Ekvatorijalna izbočina|ekvatorijalno ispupčenje]] koje se lako vidi kroz amaterski [[teleskop]] sa Zemlje. Planet je oblikovan kao [[sferoid]], što znači da je promjer njegovog [[Ekvator|ekvatora]] duži od promjera izmjerenog između Jupiterovih [[Zemljopisni pol|polova]]. Na Jupiteru ekvatorijalni promjer je 9,275 km duži od promjera izmjerenog kroz polove.<ref name="lang03">{{Citiranje weba|url=http://ase.tufts.edu/cosmos/view_chapter.asp?id=9&page=3|title=Jupiter: a giant primitive planet|author=Lang|first=Kenneth R.|year=2003|publisher=NASA|accessdate=January 10, 2007}}</ref>
Budući da Jupiter nije čvrsto tijelo, njegova gornja atmosfera prolazi kroz [[Diferencijalna rotacija|diferencijalnu rotaciju]]. Rotacija Jupiterove polarne atmosfere je oko 5 minuta duža od one u ekvatorijalnoj atmosferi; kao referentni okvir koriste se tri sustava, osobito pri graficiranju gibanja atmosferskih značajki. Sustav I primjenjuje se od zemljopisnih širina 10° S do 10° J; njegovo je [[Orbitalni period|ophodno vrijeme]] najkraće na planetu, te iznosi 9h 50m 30,0s. Sustav II primjenjuje se na svim geografskim širinama sjeverno i južno od njih; njegovo razdoblje je 9h 55m 40,6s. Sustav III prvi su definirali radioastronomi i odgovara rotaciji magnetosfere planeta; njegovo razdoblje je službena rotacija Jupitera.<ref>{{Citiranje knjiga|First=Ian|Last=Ridpath|Title=Norton's Star Atlas|Publisher=Prentice Hall}}{{page needed|date=May 2015}}</ref>
=== Magnetosfera ===
Line 127 ⟶ 133:
[[datoteka:Jupiterovi prsteni 1.jpg|mini|desno|300 px|[[Jupiterovi prsteni]] i [[Jupiterovi unutarnji sateliti]].]]
Godine 1979. svemirska letjelica [[Voyager 1]] je otkrila Jupiterove prstene. Prsteni se uglavnom sastoje od [[mikrometar]]skih čestica prašine, a prostiru se sve do površine planeta. Prsteni su male gustoće, polumjera 129 000 km, a njihova debljina manja je od 30 km. Najbliži Jupiteru je '''Halo prsten''', širok oko 20 000 [[km]], koji ima oblik torusa. Na Halo se nastavlja 7 000 km široki '''Glavni prsten'''. Unutar glavnog prstena se nalaze i Jupiterovi sateliti [[Metida (mjesec)|Metida]] i [[Adrasteja (mjesec)|Adrasteja]]. Smatra se da su ova dva satelita izvor materijala (udari [[meteorit]]a izbacuju krhotine u svemir) za Glavni pojas, dok su druga dva mala unutarnja satelita - [[Amalteja (mjesec)|Amalteju]] i [[Teba (mjesec)|Tebu]] - izvori materijala za vrlo rijetke '''Amalthea Gossamer''' (unutar Amaltejine putanje) i '''Thebe Gossamer''' (između putanja Amalteje i Tebe) prstene koji se nastavljaju na Glavni prsten ('''Paučinasti prsteni''').
== Prirodni sateliti ==
Line 175 ⟶ 181:
{{glavni|Europa (mjesec)}}
'''Europa''' je posve prekrivena [[led]]om i mnogo je sjajnija od Mjeseca, od kojega je i nešto manja. Ledenu površinu šaraju izlomljene sivkaste pruge, duge više tisuća kilometara, široke stotinu kilometara. Inače površina ne pokazuje nikakve osobite visinske razlike. Sivkaste pruge nisu pukotine u kori već, vjerojatnije, ponovno zaleđeni razmak među ledenim santama. U području [[sumračnica|sumračnice]] uočeni su hrptovi visine nekoliko stotina metara. Zavojiti su, široki do deset, a dugi više od stotinu kilometara. Dio površine poprskan je tamnim mrljama, koje se pri većem povećanju razlučuju u udubine i izbočine. Nađeno je nekoliko [[udarni krater|udarnih kratera]], promjera oko 20 km. Površina Europe zapravo je ledena santa premale [[čvrstoća|čvrstoće]] da sačuva kratere i sama je stalno podvrgnuta promjenama. Zato je i razmjerno mlađa, možda oko sto milijuna godina.
==== Ganimed ====
{{glavni|Ganimed (mjesec)}}
'''Ganimed''' ima površinu [[geologija|geološki]] veoma raznoliku. Starija je površina tamnija, mlađa svijetlija. Trećinu polutke okrenute od Jupitera zauzima tamni oval. Predjel Galileja ([[Latinski jezik|lat]]. ''Regio Galileo''), dugačak je oko 4 000 km. U reljefu se vide mnogobrojni udarni krateri, s bijelim zrakama i bez njih; one prestavljaju [[led]] izbačen iz kore (rastopljen i ponovo zaleđen). Nema mnogo velikih [[krater]]a. Svojstveni dijelovi [[reljef]]a su trakasti sustavi usporednih [[planina]], koji znadu teći jedan preko drugoga kao da su češljani. Trake su duge više stotina kilometara, uže od 100 km, a sadrže desetak usporednih planina. Ima terena nevjerojatno izmiješanih oblika. Zapažaju se i pomaci velikih površinskih ploča, klizanja i razmicanja, nastala pucanjem i širenjem kore.
==== Kalista ====
{{glavni|Kalista (mjesec)}}
'''Kalista''' je tijelo Sunčeva sustava s najvećom gustoćom kratera. Prekrivaju se tako da između njih nema zaravni. Najtamniji je od svih galilejanskih satelita, i s malo kontrasta. Reljef je veoma gladak, što znači da u kori s vremenom dolazi do zaravnjavanja udarnih deformacija. Njegova kora mora teći kao što na Zemlji teku ledenjaci, spuštajući se u doline. Krater se akumulirao preko kratera i postupno tonuo u dubinu, ili je bio preliven svježim ledom. Ne vide se krateri veći od 150 km. Nema planina, što također govori o slaboj nosivosti kore. Najveća značajna pojava je Valhalla, sustav koncentričnih krugova s polumjerom od 1 500 km, nastao padom velikog tijela. Tijelo je probilo ledenu koru i rastalilo je, a ona se ponovo ukrutila u vidu kružnih valova na vodi.
=== Grupa Temisto ===
Line 212 ⟶ 218:
Grupa Pasifaja je grupa Jupiterovih prirodnih satelita sa sličnim parametrima putanje. Ova grupa spada među Jupiterove retrogradne nepravilne satelite. Za razliku od preostale dvije retrogradne grupe Jupiterovih nepravilnih satelita (grupa Ananka i grupa Karma), ova je grupa vrlo raspršena po [[inklinacija|inklinaciji]], što se tumači velikom starošću grupe koje se od vremena svojeg nastanka postepeno raspršila. Grupa ima 13 članova. Redom od Jupitera prema vani, to su: [[Euridoma (mjesec)|Euridoma]], [[S/2003 J 23]], [[Hegemona (mjesec)|Hegemona]], [[Pasifaja (mjesec)|Pasifaja]] (najveći satelit, po njemu se zove grupa), [[Sponda (mjesec)|Sponda]], [[Kilena (mjesec)|Kilena]], [[Megaclite (mjesec)|Megaclite]], [[S/2003 J 4]], [[Kaliroa (mjesec)|Kaliroa]], [[Sinopa (mjesec)|Sinopa]], [[Autonoa (mjesec)|Autonoa]], [[Aeda (mjesec)|Aeda]] i [[Kora (mjesec)|Kora]].
== Interakcija sa Sunčevim sustavom ==
[[Datoteka:InnerSolarSystem-en.png|mini|250px|"Trojanci" i "Grci" u Jupiterovoj orbiti.]]
Zajedno sa Suncem, Jupierov veliki [[Gravitacija|gravitacijski]] utjecaj pomogao je oblikovanju Sunčevog sustava. Orbite većine planeta sustava leže bliže Jupiterovoj [[ Orbitalna ravnina (astronomija)|orbitalnoj ravnini]] od Sunčeve [[Nebeski ekvator|ekvatorijalne ravnine]] ( [[Merkur]] je jedini planet koji je bliži Sunčevom ekvatoru u orbitalnom nagibu), [[Kirkwoodove zone]] u [[Asteroidni pojas|asteroidnom pojasu]] uglavnom uzrokuje Jupiter, te je možda bio odgovoran za [[kasno teško bombardiranje]] unutarnjeg Sunčevog sustava u prošlosti.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Kerr|first=Richard A.|title=Did Jupiter and Saturn Team Up to Pummel the Inner Solar System?|url=http://www.sciencemag.org/content/306/5702/1676.1.full|year=2004|journal=Science|volume=306|issue=5702|accessdate=August 28, 2007}}</ref>
Zajedno sa svojim mjesecima, Jupiterovo gravitacijsko polje kontrolira brojne [[Asteroidi|asteroide]] koji su se naselili u regije [[Lagrangeove točke|Lagrangieove točke]] u Jupiterovoj orbiti oko Sunca. Oni su poznati kao [[Trojanci (astronomija)|trojanski asteroidi]], a podijeljeni su na grčke i trojanske "logore" u spomen na ''[[Ilijada|Ilijadu]]''. Prvi od njih, [[ 588 Ahil|588 Ahil]], otkrio je [[Max Wolf]] 1906. godine; od tada je otkriveno više od dvije tisuće.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.minorplanetcenter.org/iau/lists/JupiterTrojans.html|title=List Of Jupiter Trojans|publisher=IAU Minor Planet Center|accessdate=October 24, 2010}}</ref> Najveći je [[ 624 Hektor|624 Hektor]].
Zbog veličine Jupiterove mase, težište između njega i Sunca leži neposredno iznad Sunčeve površine.<ref name="Jupiter-COM-20160730">{{Citiranje weba|url=http://www.techinsider.io/jupiter-does-not-orbit-the-sun-2016-7|title=Forget what you heard: Jupiter does not orbit the sun|author=Letzter|first=Rafi|date=July 18, 2016|work=[[Tech Insider]]|accessdate=July 30, 2016}}</ref>
=== Udari ===
[[Datoteka:Max Planck Institute Shoemaker–Levy 9.gif|mini|250px|Infracrvena snimka udara kometa Shoemaker-Levy 9 (lijevo) u Jupiter (sredina). Svijetla točka na desnoj strani je Io.]]
Jupiter je nazvan ''usisavačem Sunčevog sustava'',<ref>{{Citiranje novina|first=Richard A.|last=Lovett|title=Stardust's Comet Clues Reveal Early Solar System|work=[[National Geographic]] News|date=December 15, 2006|url=http://news.nationalgeographic.com/news/2006/12/061215-comet-stardust.html|accessdate=January 8, 2007}}</ref> zbog njegovog ogromnog [[Gravitacijski potencijal|gravitacijskog potencijala]] i položaja u blizini unutarnjeg Sunčevog sustava. Primjećuje se najčešće udare kometa planeta Sunčevog sustava.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Nakamura, T.|title=Collisional Probability of Periodic Comets with the Terrestrial Planets: An Invalid Case of Analytic Formulation|year=1998|journal=Astronomical Journal|volume=115|issue=2|pages=848–854}}</ref> Smatralo se da planet služi kao djelomična zaštita unutarnjeg sustava od kometnog bombardiranja.<ref name="HTUW">{{cite AV media|title=How the Universe Works 3|volume=Jupiter: Destroyer or Savior?|year=2014|publisher=Discovery Channel}}</ref> Međutim, nedavne računalne simulacije sugeriraju da Jupiter ne uzrokuje neto smanjenje broja kometa koji prolaze unutarnjim Sunčevim sustavom, jer njegova gravitacija pertubira njihove orbite unutar otprilike onoliko često koliko ih skuplja ili izbacuje.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Horner, J.|title=Jupiter – friend or foe? I: the asteroids.|year=2008|journal=International Journal of Astrobiology|volume=7|issue=3–4|pages=251–261}}</ref> Ova tema ostaje sporna među znanstvenicima, jer neki misle da on vuče komete prema Zemlji iz [[Kuiperov pojas|Kuiperovog pojasa,]] dok drugi misle da Jupiter štiti Zemlju od navodnog [[Oortov oblak|Oortovog oblaka]].<ref>{{Citiranje novina|first=Dennis|last=Overbyte|date=July 25, 2009|title=Jupiter: Our Comic Protector?|work=The New York Times|accessdate=July 27, 2009|url=https://www.nytimes.com/2009/07/26/weekinreview/26overbye.html}}</ref> Jupiter doživljava oko 200 puta više udara [[Asteroidi|asteroida]] i [[Komet|kometa]] od Zemlje.<ref name="HTUW" />
Noviji otkriveni udari na Jupiter uključuju sljedeće:
# [[Meteoroid|Vatrenu kuglu]] fotografirao je ''Voyager 1'' tijekom susreta s Jupiterom u ožujku 1979.<ref name="impact2012">{{Citiranje weba|url=http://cosmicdiary.org/fmarchis/2012/09/10/another-fireball-on-jupiter/|title=Another fireball on Jupiter?|author=Marchis|first=Franck|authorlink=Franck Marchis|date=September 10, 2012|publisher=Cosmic Diary blog|accessdate=September 11, 2012}}</ref>
# Tijekom razdoblja od [[16. srpnja]] 1994. do 22. srpnja 1994. godine, preko 20 fragmenata [[Komet|kometa]] [[Shoemaker-Levy 9, komet|Shoemaker-Levy 9]] sudarilo se s Jupiterovom [[Južna polutka|južnom polutkom]], pružajući prvo izravno promatranje sudara između dva objekta Sunčevog sustava. Zbog tog sudara mnogo je saznato o sastavu Jupiterove atmosfere.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www2.jpl.nasa.gov/sl9/|title=Comet Shoemaker-Levy Collision with Jupiter|author=Baalke|first=Ron|publisher=NASA|accessdate=January 2, 2007}}</ref> <ref>{{Citiranje novina|first=Robert R.|last=Britt|title=Remnants of 1994 Comet Impact Leave Puzzle at Jupiter|work=Space.com|date=August 23, 2004|url=http://www.space.com/273-remnants-1994-comet-impact-leave-puzzle-jupiter.html|accessdate=February 20, 2007}}</ref>
# 19. srpnja 2009. u sustavu II otkriveno je [[ Jupiterov događaj 2009|mjesto udara]] na dužini od približno 216 stupnjeva.<ref>{{Citiranje novina|url=http://www.abc.net.au/news/2009-07-21/amateur-astronomer-discovers-jupiter-collision/1362318|title=Amateur astronomer discovers Jupiter collision|date=July 21, 2009|work=[[ABC News (Australia)|ABC News]]|accessdate=July 21, 2009}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.iceinspace.com.au/index.php?id=70,550,0,0,1,0|title=Breaking News: Possible Impact on Jupiter, Captured by Anthony Wesley|author=Salway|first=Mike|date=July 19, 2009|work=IceInSpace|accessdate=July 19, 2009}}</ref> Ovaj utjecaj ostavio je iza sebe crnu mrlju u Jupiterovoj atmosferi, sličnu veličinu kao [[ Ovalni BA|Oval BA]] . Infracrveno promatranje pokazalo je svijetlu točku gdje se udar dogodio, što znači da je udar zagrijao donju atmosferu u području u blizini Jupiterovog južnog pola. <ref>{{Citiranje novina|last=Grossman|first=Lisa|date=July 20, 2009|title=Jupiter sports new 'bruise' from impact|work=New Scientist|url=https://www.newscientist.com/article/dn17491-jupiter-sports-new-bruise-from-impact.html}}</ref>
# [[ Anthony Wesley|Anthony Wesley]], [[Amaterska astronomija|astronom amater]] u Australiji, 3. lipnja 2010. godine otkrio je [[ Događaj s utjecajem Jupitera 2010|vatrenu kuglu]], manju od prethodnih, a kasnije je otkriveno da ju je snimio i drugi astronom amater na [[Filipini|Filipinima]] <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.astronomy.com/news-observing/news/2010/06/another%20impact%20on%20jupiter|title=Another impact on Jupiter|author=Bakich|first=Michael|date=June 4, 2010|work=[[Astronomy (magazine)|Astronomy]]|accessdate=June 4, 2010}}</ref>
# Još je jedna vatrena kugla viđena 20. kolovoza 2010. godine. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.skyandtelescope.com/community/skyblog/observingblog/101264994.html|title=Another Flash on Jupiter!|author=Beatty|first=Kelly|date=August 22, 2010|work=[[Sky & Telescope]]|publisher=Sky Publishing|accessdate=August 23, 2010|quote=Masayuki Tachikawa was observing ... 18:22 Universal Time on the 20th ... Kazuo Aoki posted an image ... Ishimaru of Toyama prefecture observed the event}}</ref>
# 10. rujna 2012. otkrivena je nova vatrena kugla.<ref name="impact2012" /> <ref>{{Citiranje weba|url=http://georgeastro.weebly.com/jupiter.html|title=George's Astrophotography|author=Hall|first=George|date=September 2012|accessdate=September 17, 2012|quote=10 Sept. 2012 11:35 UT .. observed by Dan Petersen}}</ref>
# 17. ožujka 2016. snimljen je novi udar asteroida ili kometa u Jupiter. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.scientificamerican.com/article/jupiter-struck-by-an-asteroid-or-a-comet-video/|title=Jupiter Struck by an Asteroid or a Comet [Video]|author=Malik, SPACE.com|first=Tariq|work=Scientific American|accessdate=March 30, 2016}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=https://net.hr/danas/znanost/astronomi-sve-snimili-nesto-je-zestoko-udarilo-u-jupiter-pogledajte-video/|title=ASTRONOMI SVE SNIMILI: Nešto je žestoko udarilo u Jupiter, pogledajte video|date=2016-03-29|work=Net.hr|language=hr|accessdate=2020-05-20}}</ref>
#7. kolovoza 2019. snimljen je novi masivan meteor kako udara u Jupiter.<ref>{{Citiranje časopisa|title=U Jupiter udario ogromni meteor, pogledajte snimku|url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=2107406|language=hr|accessdate=2020-05-20}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|title=A meteor large enough to see from Earth just slammed into Jupiter|url=https://www.cbsnews.com/news/jupiter-hit-a-meteor-large-enough-to-see-from-earth-just-slammed-into-jupiter/|language=en-US|accessdate=2020-05-20}}</ref>
== Promatranje ==
[[Datoteka:Jupiter Image 2.jpg|mini|225px|Jupiter kroz amaterski teleskop.]]
Jupiter je obično [[Popis najsjajnijih prirodnih objekata na nebu|četvrti najsvjetliji objekt na nebu]] (nakon Sunca, [[Mjesec|Mjeseca]] i [[Venera|Venere]] );<ref name="worldbook">{{Citiranje weba|url=http://www.nasa.gov/worldbook/jupiter_worldbook.html|title=Jupiter|archiveurl=https://web.archive.org/web/20050105155019/http://www.nasa.gov/worldbook/jupiter_worldbook.html|archivedate=January 5, 2005|author=Gierasch, Peter J.|year=2004|publisher=World Book @ NASA|accessdate=August 10, 2006}}</ref> ponekad je [[Mars]] svjetliji od Jupitera. Ovisno o položaju Jupitera u odnosu na [[Zemlja|Zemlju]], magnituda može varirati u veličini od jarke poput −2,94 pri [[Opozicija (astronomija)|opoziciji]] do -1,66 tijekom [[Konjunkcija (astronomija)|gornje konjunkcije]] sa Suncem. Srednja prividna magnituda iznosi -2,20 sa standardnim odstupanjem 0,33. [[Kutni promjer]] Jupitera također varira od 50,1 do 29,8 [[ Arc sekunda|lučnih sekundi]]. Povoljne suprotnosti nastaju kada Jupiter prolazi kroz [[Apsida (astronomija)|perihel]], događaj koji se događa jednom po orbiti.
Zemlja prestiže Jupiter svakih 398,9 dana kad orbitira oko Sunca, u trajanju koje se naziva [[Ophodno vrijeme|sinodičkim periodom]]. Kad to učini, Jupiter izgleda [[Prividno gibanje planeta|retrogradno]] u odnosu na pozadinske zvijezde. Odnosno, čini se da se Jupiter za jedno vrijeme kreće natrag prema noćnom nebu, čineći petlju.
Budući da je orbita Jupitera izvan one Zemljine, fazni kut Jupitera gledan sa Zemlje nikada ne prelazi 11,5°: Jupiter se uvijek pojavljuje gotovo potpuno osvijetljen kada se gleda putem zemaljskih teleskopa. Polumjeran pogled na planetu bio je tek tijekom misija svemirskih letjelica na Jupiter. <ref>{{Citiranje weba|url=https://history.nasa.gov/SP-349/ch8.htm|title=Encounter with the Giant|year=1974|publisher=NASA|accessdate=February 17, 2007}}</ref> Mali teleskop obično će pokazivati Jupiterova četiri Galilejanska mjeseca kao svjetle točkice te zone i pojaseve oblaka u Jupiterovoj atmosferi.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.wikihow.com/Observe-Jupiter|title=How to Observe Jupiter|date=July 28, 2013|publisher=WikiHow|accessdate=July 28, 2013}}</ref> Veći teleskop pokazat će Jupiterovu [[Velika crvena pjega|Veliku crvenu pjegu]] kada je vidljiva sa Zemlje.
== Povijest istraživanja ==
| |||