Židovi je nazivaju ''TorahTora'' (Zakon, odnosi se na Petoknjižje), ''MiqrahMikrah'' (Čitanje), ''Kitbe qodeškodeš'' (Sveti spisi) ili ''TanakhTanah'' (kraticapokrata za ''TorahTora, Neviim i Ketuvim, odnosno Petoknjižje, Proroci i Pisma''). Kanon biblijskih knjiga proglasili su [[90.]] godine u Jamniji; priznali su 24 knjige nadahnutima i obvezatnima za židovsku vjeru. U kanon nisu uvrstili sedam knjiga koje su nastale u Aleksandriji od tamošnjih židova, a napisane su na grčkom jeziku. Dijele Bibliju na tri skupine: ''Tora'' (Petoknjižje), ''Neviim'' (Proroci) i ''Ketuvim'' (Mudrosne knjige). [[Stari zavjet]] pisan je [[hebrejski jezik|hebrejskim jezikom]], izuzev dijelova Ezre i Daniela te nekoliko riječi u [[Knjiga Postanka|Knjizi Postanka]] i u Jeremiji pisanih [[Aramejski jezik|aramejskim jezikom]]. Završnu redakciju židovskog dijela Biblije napravila je Velika skupština u doba [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|perzijske vlasti]] ([[6. stoljeće pr. Kr.|6.]] - [[4. stoljeće pr. Kr.]]). Izvorno su biblijske knjige pisane na svitcima [[pergament]]a. Od [[Ezra|Ezrina]] vremena židovska je Biblija pisana [[Aramejsko pismo|aramejskim pismom]], dok su Samarijanci zadržali staro [[feničko pismo]]. Očuvanje biblijskog teksta bio je zadatak prepisivača (heb. ''sofer'': pisac) koji su ustanovili predaju čitanja Biblije u vremenu do Isusa Krista. Pisari nasljednici sofera u stoljećima nakon Krista postali su poznati kao Masoreti. Oni su uočavali preinake koje su učinili Soferi,te su ih bilježili na margini ili na kraju hebrejskog teksta. Te marginalne bilješke postale su poznate kao Masora. Masora navodi 15 izvanrednih točaka Sofera,naime 15 riječi ili fraza u hebrejskom tekstu koje su označene točkama ili potezima. Neke od tih izvanrednih točaka ne utječu na engleski prijevod ili na tumačenje, ali druge utječu i važne su. Soferi su dozvolili da ih njihov praznovjeran strah od izgovaranja imena Jehova (Jahve) odvede u zamku da ga na 134 mjesta promjene u [[Adonaj]] (Gospodin) a na nekim mjestima [[Elohim]] (Bog). Te emendacije bile su vrlo vjerojatno učinjene sa dobrim namjerama, jer je izgledalo da izvorni oblik pokazuje ili nepoštovanje Boga ili omalovažavanje njegovih zemaljskih slugu. Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše [[samoglasnik]]e, prvotni je čitatelj morao izgovarati vokale iz svog poznavanja jezika.I u hrvatskom jeziku postoje mnoge standardne kratice koje se upotrebljavaju, a u kojima se ponavljaju samo konsonanti. Na primjer, kao kratica za takozvani postoji tzv. Slično tome, hebrejski je obuhvaćao niz riječi sastavljenih samo od konsonanata. Stoga se izrazom "konsonantski tekst"misli na hebrejski tekst bez ikakvih oznaka za vokale.Tri škole Masoreta bile su uključene u razvoj vokalizacije i označavanja naglasaka u konsonantskom tekstu; babilonska, palestinska i tiberijska. Standardno tiskano izdanje hebrejske Biblije sve do 19. stoljeća bila je Druga rabinska Biblija Jacoba ben Chayyima, objavljena [[1524.]] Tek od 18. stoljeća izučavatelji su počeli unapređivati kritičko proučavanje hebrejskog teksta.
