Publije Vergilije Maron: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak (pobijédio/la/lo/pobijédivši)
m ispravak
Redak 56:
Pjesnik se ne kreće samo u okviru priče koju obrađuje. On zalazi i u prošlost i u budućnost. Na mjestima spominje što se dogodilo prije razorenja Troje. Isto tako iznosi u živoj slici i povijest rimskoga naroda do Augusta. Na hramu u Kartazi vidimo prikazane bitke pod Trojom. Ahil vuče za sobom mrtvog Hektora; Prijam kleči i moli Ahila da mu preda mrtvo tijelo Hektorovo i dr. Daleku budućnost rimskoga naroda pjesnik otkriva na tri maha. Najprije Jupiter pripovjeda Veneri kako će Jul osnovati Albu a Romul Rim; Junona će se umiriti i zavoliti rimski narod. Rim će zagospodariti Grčkom. Rodit će se Gaj Julije Cezar, potomak Julov, i zagospodarit će svijetom. S njim će nestati rata, a zavladat će mir. Sjajna rimska povijest se jasnije vidi kad Eneja zalazi u podzemni svijet. Daleko u dnu vidimo rimske kraljeve a za njima se redaju slavni ljudi, među njima stoje Cezar i Pompej. Taj niz završava mladi Marcel, s kojim su propale Augustove nade u nasljednika. Tu sliku nadopunjuju plastični prizori na Enejinom štitu: vučica doji Romula i Rema, mladi Rimljani otimaju Sabinjanke, Katilina trpi muke u paklu, Katon sjedi među blaženima i sudi, kod rta Akcija se vodi bitka.
 
Posljednjih deset godina života proveo je Vergilije većinom blizu [[Napulj]]a, a ponekad i na [[Sicilija|Siciliji]]. Godine [[19. pr. Kr.]] polazi na put u [[Grčka|Grčku]] i Anadol s namjerom da upozna te krajeve prije nego dovrši spjev [[Eneida|Eneidu]] i posveti se potom sasvim filozofiji, jer ga ova želja iz mladosti nije napustila. U [[Atena (grad)|Ateni]] se nađe sa carom Augustom koji je primjetioprimijetio da je pjesnik oslabio te ga nagovori da se vrati s njim u Italiju. Krhka zdravlja, Vergilije se već u Grčkoj razboli. U Megari je pozlilo Vergiliju, a na moru ga uhvati jaka groznica. Stigne lađom do Brindisija u [[Apulija|Apuliji]] gdje nakon par dana umire 22. rujna 19. godine prije Krista. Bio je, kažu, seljačkog lika, omanji i punašan, ali krhka zdravlja. Tih, skroman i jako stidljiv, izbjegavao je javnost, pa su ga stoga zvali Parthenias. Pepeo mu je po njegovoj želji prenesen u Napulj i sahranjen je negdje putem u Puteoli. Na samrti je tražio rukopis Eneide da ga uništi. Kad mu prijatelji nisu ispunili tu želju, ostavio je rukopis u oporuci prijateljima Variju i Tuki. U oporuci im je bio zabranio da ga izdaju. Ali po želji Augustovoj Varije i Tuka su izdali Eneidu onakvu kakva je izašla ispod pjesnikovog pera, jer im je August izričito zabranio da išta mjenjaju.
 
Na pjesnikovom su nadgrobnom spomeniku opisane okolnosti u kojima je preminuo ali i stihovi koje je napisao sam pjesnik: ''Mantua me genuit, Calabri rapuere, tenet nunc Parthenope. Cecini pascua, rura, duces.''