Arapski poluotok: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 62:
Sredinom 18. stoljeća. osnivanjem religiozno-političke sekte [[Vahabizam|vahabita]] počinje novija povijest Arapskog poluotoka. Njihov svjetovni nosilac Muhammad ibn-Saud (''Muhammad ibn-Sa'ūd'') prikupio je značajnu vojsku beduina i ovladao centralnom i istočnom Arabijom. Njegov sin Abdul al-Aziz Muhammad ibn-Saud osvojio je Meku [[1802.]], a unuk Abdul al-Aziz ibn-Saud Medinu [[1804.]] Izgledalo je da će se Arabija ujediniti u vahabitskoj državi, ali je Egipat nizom pohoda do [[1818.]] slomio moć dinastije Saud i uspostavio autoritet [[Visoka Porta|Porte]]. U ovim borbama beduini su podlegli egipatskim regularnim postrojbama.
 
Uoči [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Arapski poluotok formalno pripada Turskoj, ali je u stvari podijeljen na veliki broj manje ili više samostalnih područja. [[Nedžd]] je podeljenpodijeljen između emirata Jabal Shammar (ara. ''إِمَارَة جَبَل شَمَّر'') sa sjedištem u Ha'ilu (''Ḥā'il''), i emirata Nedžd u al-Rijadu. U Hedžasu, je sa sjedištem u Meki, vladao veliki šerif Husein II. (''Ḥusayn ibn ‘Alī''). [[Asir]] (''ʿAsīr''), planinski kraj južno od Hedžasa i Jemen bili su praktično nezavisni. Na južnom i istočnom primorju od [[Hadramaut|Hadramauta]] (''Ḥaḍramawt'') preko [[Oman|Omana]] do [[Kuvajt|Kuvajta]] bilo je mnogo vladara koji su se nazivali [[Sultan|sultani]] i [[Šeik|šeici]], ali su u stvarno u podređenom odnosu prema Britancima.
 
Tijekom Prvog svjetskog rata Britanci su uspeli pridobiti šerifa Huseina i [[Ibn Saud|Abdul al-Aziza ibn-Sauda]] za borbu protiv Osmanskog Carstva, usprkos svetom ratu koji je objavio turski sultan kao [[kalif]]. Pristupanje vladara s Arapskog poluotoka [[Antanta|Antanti]] te pokretanje ustanka imalo je moralni i politički utjecaj među muslimanskim narodom na objemama zaraćenim stranama, a poslije Prvog svjetskog rata znatno je doprinjeo učvršćenju britanskog utjecaja u novostvorenim državama u kojima se nastavila povijest Arapskog poluotoka.