Razlika između inačica stranice »Omo«

Dodano 65 bajtova ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
|Duljina = 760<ref name="csa.gov.et">[http://www.csa.gov.et/index.php?option=com_rubberdoc&view=doc&id=184&format=raw&Itemid=466 "Climate, 2008 National Statistics (Abstract)", Central Statistical Agency website] Table A.1.</ref>
|Nadmorska visina izvora = 2.316
| Nadmorska visina ušća = 487
|Prosječni istjek =
|Površina porječja =
|Izvor = gorje Šoa
|Ušće = jezero [[Turkana (jezero)|Turkana]] |Pritoke =
| Tip ušća = [[riječna delta|delta]]
|Države kroz koje protječe = {{ZD+X/E|ETI}} |Gradovi kroz koje protječe = [[Soddo]]
|Pritoke =
|Države kroz koje protječe = {{ZD+X/E|ETI}} |Gradovi kroz koje protječe = [[Soddo]]
|Gradovi kroz koje protječe = [[Soddo]]
|Sliv = jezero Turkana
|Ulijeva se u = jezero Turkanu
'''Omo''' je velika rijeka na jugu [[Etiopija|Etiopije]], koja u cjelosti teče unutar granica Etiopije do svog ušća u jezero [[Turkana (jezero)|Turkanu]] na granici s [[Kenija|Kenijom]]. Omo protječe kroz zapadni dio regije [[Oromia (regija)|Oromia]] i središnjim dijelom regije [[Regija Južnih naroda, narodnosti i etničkih grupa|Južnih naroda]].
 
Prvi [[Europa|Europljanin]] koji je u cijelosti istražio tok rijeke Omo od izvora do ušća u jezero Turkanu, bio je [[TalijaniItalija|talijanski]] istraživač [[Vittorio Bottego]] ([[1895.]] -[[1897.]] ).
 
[[datoteka:Omo river delta.jpg|mini|lijevo|<center>Satelitska fotografija delte rijeke Omo]]
 
== Zemljopisne osobine ==
 
[[datoteka:OmoRiver2.jpg|mini|<center>[[Splavar]] na rijeci Omo]]
 
Rijeku Omo tvore više manjih planinskih potoka u Gorjugorju [[Šoa (gorje)|Šoa]]. Njezin tok je uglavnom pravilan u smjeru juga, osim kod kordinate {{coord|7|37|N|36|30|E}} kad naglo skreće na zapad te potom pravi veliki S, te potom opet pravilno teče prema jugu do Jezera Turkana gdje na ušću ima malu [[Riječna delta|deltu]]. Omo je 760&nbsp;km dug.<ref name="csa.gov.et">[http://www.csa.gov.et/index.php?option=com_rubberdoc&view=doc&id=184&format=raw&Itemid=466 "Climate, 2008 National Statistics (Abstract)", Central Statistical Agency website] Table A.1.</ref> Od izvora do ušća Omo ima ukupan pad od skoro 2000 m, od izvora na visini 2316 m do ušća u jezero na 487 m, te stoga teče poput gorskog brzaca, ima vodopade, poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom dijelu iznad svog ušća u jezero Turkanu. Turistički vodič po Etiopiji - ''Spectrum'', opisuje rijeku Omo kao popularno mjesto za [[rafting]] u rujnu i listopadu, kad rijeka ima još uvijek visok vodostaj poslije kišne sezone. Najveće pritoke Oma su rijeke [[Rijeka Gibe|Gibe]], [[Wabi]], [[Denchia]], [[Rijeka Gojeb|Gojeb]], [[Rijeka Mui|Mui]] i [[Rijeka Usno|Usno]].
 
Nekoć je rijeka Omo bila istočna granica [[Afrika|afričkih]] [[Srednji vijek|srednjovjekovnih]] kraljevstva [[Janjero]] i [[Garo]]. Rijeka Omo prolazi pored [[Nacionalni park|Nacionalnih parkova]]; [[Nacionalni park Mago|Mago]] i [[Nacionalni park Omo|Omo]], poznatih rezervata divljih životinja. Rijeka je i danas stanište bronih afričkih divljih životinja; [[Nilski konj|nilskih konja]], [[krokodil]]a i otrovnih zmija vretenica (''[[Bitis arietans]]'').
 
==Otkriće rijeke Omo i jezera Turkana==
 
Rijeka Omo i mitsko veliko jezero na njezinu ušću uzbuđivali su maštu [[Europa|Europljana]], sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] koji su imali vrlo površne informacije o tome koje su im došle od domorodaca preko [[Arapi|arapskih]] trgovaca.
Jules Borelli bio prvi [[Europa|europski]] istraživač koji je istražio gornji i srednji tok rijeke Omo [[1880.]]. [[TalijaniItalija|Talijanski]] istraživač Vittorio Bottego uspio je temeljno istražiti tok rijeke Omo u lipnju [[1896.]] za svoje druge afričke ekspedicije ([[1895.]]-97.), na kojoj je i umro [[17. ožujka]] [[1897.]] britanski istraživač [[Herbert Henry Austin]] i njegovi ljudi, dospjeli su [[Riječna delta|delte]] rijeke Omo [[12. rujna]] [[1898.]], ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu s rasom [[Vold Giorgis|Voldom Giorgisom]], prethodno već zabila etiopski stijeg na sjevernu obalu jezera Turkane [[7. travnja]] [[1898.]], kao i to da su već orobili domorodce. [[Rusko Carstvo|Ruski]] [[poručnik]] [[Aleksandar Bulatovič]] vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera [[1899.]] godine.
Ova istraživanja inspirirala su i [[Poljska|poljskog]] romansijera [[Henryk Sienkiewicz|Henryka Sienkiewicza]] za njegov pustolovni roman ''Kroz pustinju i prašumu''.
 
}}
 
Za dolinu u donjem toku rijeke Omo se drži da je bila raskrižje različitih kultura i etničkih skupina već prije više tisuća godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena [[Mursi]], [[Suri]], [[Niangatom]], [[Dizi]] i [[Me'en]], istražuje njihova različitost.
 
Cijeli sliv rijeke Omo je važno [[Geologija|geološko]] i [[Arheologija|arheološko]] nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su [[fosil]]i [[Veliki čovjekoliki majmuni|hominida]] iz [[Kvartar|pliocena]] i [[pleistocen]]a, koje su iskopali [[Francuzi|francuski]] i [[SAD|američki]] timovi stručnjaka. Pronađeni su i [[fosil]]i [[Australopitek|Australopithecine]] i [[Čovjek|homo sapiensa]] na nekoliko lokaliteta, kao i kameno oruđa od kvarcita, starosti oko 2,4 milijuna godina. Kad je oruđe otkriveno, isprva se mislilo da je čak starije od kulture Oldovan, zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošijeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.