Vinkovci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 88:
Pogibijom cara Valensa kod Hadrianopolisa 378. godine započinje i kraj antičkih upravnih struktura na prostorima Panonije. Puno je veća vjerojatnost da je grad polako odumro nego da je uništen u pljačkaškom pohodu Vizigota 388. ili 389. godine, kako to predlažu neki autori.<ref>S. Dimitrijević: Arheološka topografija i izbor arheoloških nalaza s vinkovačkog tla, in Corolla Memoriae Iosepho Brunšmid Dicata, Vinkovci 1979., 150</ref><ref>Urbanizacija Cibala i razvoj keramičarskih središta, Zagreb-Vinkovci, 2001., 150.</ref> Naime, arheološka istraživanja na većim površinama u središtu grada zadnjih godina nisu dala dovoljno dokaza za temeljito uništenje<ref>Vulić - Rapan Papeša - Krznarić Škrivanko, ''Vinkovci - Korzo'', Hrvatski Arheološki Godišnjak 5 (2008), 95-99</ref> kakvo je vidljivo u Mursi. Postavlja se pitanje jesu li Cibale uopće opljačkane, a ako i jesu, čini se da je ipak ostalo dovoljno infrastrukture za održavanje života. Konglomerat plemena poznat kao [[Vizigoti]] u sljedeća dva stoljeća slijede [[Ostrogoti]], [[Huni]], [[Gepidi]] i [[Langobardi]]. Antički grad, međutim, ni tada nije prestao postojati, ali život u njemu neumitno odumire i sužava se, kako potvrđuju arheološka istraživanja, samo na pojedine dijelove grada. Od svih spomenutih barbarskih, uglavnom germanskih naroda, trajnog traga na prostoru Cibala ostavljaju samo Gepidi. Prva faza gepidske dominacije ([[476]].−[[504]].) završava potpadanjem pod vlast ostrogotskog vladara Teodorika I., tj. s njegovim osnivanjem provincije Panoniae Sirmiensis sa sjedištem u Sirmiju. Druga faza gepidske dominacije ([[536]].−[[567]].) znatno bolje je arheološki dokumentirana. Na ukupno 11 lokacija u najužem središtu grada otkriveno je ukupno 46 gepidskih grobova dok s 5 mjesta unutar bedema antičkog [[grad]]a postoje i nalazi keramike koji potvrđuju njihovo trajnije naseljavanje. Cibale su dakle u 6. stoljeću potpuno barbarizirane, ali je njihovim gepidskim stanovnicima izdišući antički grad očito još uvijek važan.
Dolazak [[Avari|Avara]] u [[Panonija|Panoniju]] (568.) i njihovo osvajanje Sirmija (582.) konačno i potpuno dokida kasnoantičko razdoblje. Znanstvenici su znali da su Avari boravili na ovom području, ali sve do svibnja 2020. nije bilo nalaza avarskih grobova. Arheološka senzacija zbila se zadnjeg tjedna travnja 2020. godine. Radnici su proširivali na vinkovačkom Gradskom groblju grobljanske parcele pa su naišli na avarske grobove Pozvani su arheolozi. Arheolozi su pronašli rijetke primjerke grobova, zidani i ratnički u običnoj zemljanoj raki koji ima jedinstvene ukrase orme na području današnje Hrvatske. Još je ostalo pet grobova za istražiti. Rijedak nalaz posmrtnih ostataka avarskog ratnika s pojasnom garniturom može se datirati u prijelaz 7. na 8. stoljeće. Otkriveno tijelo avarskog ratnika prvi je takav nalaz u Hrvatskoj, a jedinstveniji je jer je kraj njega nađen ukopan potpuno netaknut konj. Pljačkaši su u prošlosti opljačkali konjanikove ostatke, ali ne i konja. Oprema na konju je rijetki nalaz. Nađeni su sedlo i brončani ukrasi na dijelovima lubanje kojih je do sada pronađeno samo desetak na području avarskog kaganata odnosno države koja se između 6. i 8. stoljeća prostirala na području srednje Europe. Arheolozi objašnjavaju zidani grob tezom da su Avari vidjeli kako su se Rimljani pokapali pa su napravili svoje kopije rimskih grobova. Pretpostavlja se da bi moglo biti još nalaza, jer granica zaštićene arheološke zone u Vinkovcima prolazi sredinom polja na kojem su se pojavili avarski grobovi.<ref>[https://magazin.hrt.hr/610096/price-iz-hrvatske/arheoloska-senzacija-u-vinkovcima-avarski-ratnik-s-konjem Hrvatska radio televizija] V.M./Hina/HRT :Arheološka senzacija u Vinkovcima: avarski ratnik s konjem. 30. travnja 2020.</ref> Nalazi 10 slavenskih [[paljevinski grob|paljevinskih grobova]] (9 s urnom i 1 bez nje) u zapadnom dijelu grada (Duga ulica 99) upućuju na zaključak kako je središte antičkih Cibala unutar bedema toliko razrušeno i nefunkcionalno da ga novi [[Slaveni|slavenski]] naseljenici izbjegavaju te svoje naselje formiraju negdje u blizini vanjske strane zapadnog bedema. Ovi slavenski [[paljevinski grob]]ovi datiraju se u [[7. stoljeće]], odnosno povezuju se s vremenom doseljenja u vrijeme [[Prvi avarski kaganat|Prvog avarskog kaganata]] (582.−626.). Razdoblju [[Drugi avarski kaganat|Drugog avarskog kaganata]] (oko 670.−796.) u Vinkovcima pripada tek nekoliko sporadičnih nalaza pa neki autori na temelju izvode zaključak o svojevrsnom naseobinskom hijatusu tijekom 8.–9. stoljeća na prostoru Vinkovaca. Međutim, nalaz jednog avarskog pojasnog jezička iz 8. stoljeća na [[Meraja|Meraji]] osporava tezu o ovom naseobinskom hijatusu. Osnovni razlog što na Meraji nema «avaro-slavenskog» rodovskog groblja na redove možda će biti u tome što su ga uništile kasnije faze ukopavanja (bjelobrdska, kasnosrednjovjekovna i ranonovovjekovna do kraja 18. stoljeća). Od preko 300 grobova evidentiranih na Meraji u iskopavanjima [[1953]]., [[1965]]., [[1997]]. i [[1998]]. godine iz istog razloga samo ih je 16 moglo biti pripisano bjelobrdskoj kulturi (10.−13. stoljeća). Međutim, i oni su bili dovoljni da se zaključi kako se u blizini Meraje, koja se uzgred budi rečeno nalazi točno na poziciji uz vanjski rub zapadnog rimskog bedema, nalazilo bjelobrdsko naselje (10.−13. stoljeća). Isto naselje je, na svojem rodovskom groblju na Meraji, sagradilo malenu ranoromaničku crkvicu datiranu, prema novcu ugarskog kralja Ladislava I. (1077.−1095.) nađenom u jednom grobu unutar crkve, oko [[1100]]. godine. Crkvica bi prema svim standardima bila prva župska [[crkva]] naselja kojega prema kasnijim izvorima s početka 14. stoljeća znamo pod imenom Sv. Ilija. Naime, njena veličina od 33 m² svrstava je u red tipičnih župskih crkava u [[Ugarska|Ugarskoj]] 11. i 12. stoljeća. Na osnovi demografske procjene, koja se u načelu zasniva na tezi krajnje racionalnog korištenja površine srednjovjekovnih župskih crkava, bjelobrdska populacija nastanjena oko Meraje mogla je imati maksimalno 160 osoba. U ovaj broj uključeno je i 15-20 % onih koji crkvu iz različitih razloga nisu mogli pohoditi (rodilja, nejake djece, starih i bolesnih).
[[Datoteka:Винковци-Vinkovci 7.JPG|230px|mini|desno|Glavna vinkovačka ulica.]]
| |||