Monarhizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
zatipak, poveznice, poboljšanje teksta |
||
Redak 4:
== Povijest ==
Monarhizam u ideološkom smislu je jedna od najstarijih ideologija, čiji začetci sežu daleko u ljudsku prošlost. Nazivan imenom monarhizam ili aristokracija on je često među velikim filozofima nazivan najboljim oblikom vlasti. Tako ga među antičkim filozofima promiču [[Aristotel]] i [[Platon]], dok u srednjem vijeku [[Toma Akvinski]]. Razvoj nastavlja i u doba humanizma, renesanse i prosvijetiteljstva kada se veže uz prosvijećene apsolutističke vladare. Stvaranjem SAD-a, te kasnijom francuskom revolucijom počinju polako opadati državni sustavi u obliku monarhije, te se većinom prilagođavati kroz parlamentarni ili ustavni u suvremenije oblike monarhije. Većina europskih monarhija nestaje nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog]] i [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], kada nestaju posljednja velika carstva Europe. Danas europske monarhije predstavljaju jedne od najrazvijenijih zemalja Europskog kontinenta. Ideološki koncept monarhizma je nasuprot [[liberalizam|liberalnim]] i [[radikalizam|radikalnim]] lijevim i desnim republikanskim pokretima koji su se pojavili prvotno u [[Zapadna Europa|Zapadnoj Europi]] tijekom [[18. stoljeće|18. stoljeća]], te razvili u umjerenije i radikalnije oblike u [[20. stoljeće|20. stoljeću]].
Uspon građanske [[buržoazija|buržoazije]] i postupno propadanje [[feudalizam|feudalnog poretka]] u kojem je [[plemstvo]] i [[svećenstvo]] podržavalo vlast monarha dovelo je do pojave novih političkih ideja zasnovanih na urođenim i neotuđivim pravima čovjeka i prenosu prava [[suverenitet]]a s osobne ličnosti monarha na [[narod]]. Te nove ideje o organizaciji države i društva pojavile su se još [[1690]]. u djelu [[John Locke|Johna Lockea]] ''Dvije rasprave o upravljanju državom'', a razvili su ih kasniji prosvjetitelji poput [[Jean Jacques Rousseau|Jean Jacquesa Rousseaua]] u djelu ''Društveni ugovor'' ([[francuski jezik|fr.]] ''Du Contrat social ou principes du droit politique'') iz [[1762]]. godine.<ref>''Povijest svijeta'', II. dio, str. 530.</ref>
Redak 20:
== Ideološki koncept ==
Osoba vladara (monarha) u ideologiji monarhizma predstavlja utjelovljenje suverenosti, čija vlast ovisno o ustroju može biti više simbolička ili funkcionalna.<ref>ABM: Monarhizam kao ideologija, str. 83.</ref> Iako ovaj oblik vlasti ima začetke od samog postojanja drušvene organizacije, njegovi temelji u filozofiji i ideologiji počinju u Drevnom vijeku. Prema [[Platon]]u aristokracija (monarhija) je najbolji oblik vlasti, ukoliko njome vlada prosvjećeni vladar filozof.<ref name="ReferenceA">ABM: Monarhizam kao ideologija, str. 81.</ref> U Europskom srednjem vijeku taj koncept se nadopunjuje uz uvođenje božanske potvrde i pitanja legitimnosti, o čemu najbolje svjedoči [[Toma Akvinski|sveti Toma Akvinski]] u svom djelu ''[[De Regno]]'' u kojem u monarhističku praksu uvodi elemente skolastike i feudalne prakse.<ref name="ReferenceA"/> U renesansnoj koncepciji ideologije monarhizma veliko pitanje odvajanja etike od politike zagovara firentinski filozof [[Niccolò Machiavelli]], pri usporedbi nasljedne, izborne i nove monarhije prednost daje nasljednoj uz jamac stare loze koja za razliku o nove ne mora silom i drugim sredstvima graditi legitimitet koji već ima sagrađen.<ref name="ReferenceA"/> U vrijeme empirističke filozofske misli jedan od najvećih zagovornika monarhizma jest [[Thomas Hobbes]], koji u svom djelu ''[[Leviathan]]'' propituje ulogu vladara i njegov udio u vlasti kroz zamisao jedinstvene apsolutne i funkcionalne vlasti.<ref name="ReferenceA"/> 19.st. monarhizam u filozofiji popraćen je djelom [[Jhon Locke|Jhon Locka]] i potrebom trodiobe vlasti, te kritikom [[Jean-Jacques Rousseau]]a koja dovodi do propitkivanja izvora legitimnosti.<ref>ABM: Monarhizam kao ideologija, str. 82.</ref> Romantičarske zamisli druge polovice 19.st. preslikavaju se i u filozofiji monarhizma, najbolje prikazanih u djelima [[René Guénon]]a. Dok završetkom Prvog svjetskog rata i napose Drugog svjetskog rata, pojave i širenja [[komunizam|komunizma]], te nagli pad brojnih europskih monarhija stvara poseban oblik filozofske misli u monarhizu, vezan često uz metafizičku filozofiju, čiji najveći predstavnik je talijanski filozof [[Julius Evola]], čija misao se temelji na kontinuitetu misli Platona i Tome Akvinskog, uz uvođenje nove paradigme aristokracije duha, naspram aristokracije krvi.<ref>ABM: Monarhizam kao ideologija, str. 82-83.</ref>
== Monarhizam u Hrvatskoj ==
Redak 26:
=== Povijest ===
Od konsolidiranja vlasti na prostorima između Jadrana i rijeke Drave Hrvati od osmog stoljeća stvaraju i razvijaju svoje države čiji oblik je u kneževinama. Od [[925.]] godine pod kraljem
Od 19. stoljeća počinju se pojavljivati i prve političke stranke koje zastupaju monarhizam, te različite oblike odnosa unutar [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]]. Neke od njih su [[Ustavno liberalna stranka]] (unionisti), [[Stranka prava]], [[Čista stranka prava]], itd. U razdoblju od 1918. do 1941. godine monarhizam se svodi na podršku vladarske obitelji u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, jugoslavenski unitarizam i nacionalizam ili zalaganje za stvaranje vlastite autonomne jedinice pod nazivom [[Banovina
=== Monarhizam danas ===
U Hrvatskoj se nakon osamostaljenja javlja zamisao o povratku tradicionalnog i povijesnog oblika kraljevine naspram republike. Glavni razlog se temelji na tisućljetnom povijenom kontinuitetu monarhije (počevši od kneževina, te kroz kraljevinu od 925. do 1918.). U Hrvatskoj, malobrojni monarhisti se dijele prema svojim pogledima na željeni ustroj monarhije, kao i na vladarsku lozu. Većinski dominira klasična tradicionalna i konzervativna struja koja se zalaže za legitimizam, prema ispitivanju najveću podršku u
=== Političke stranke ===
| |||