[[Datoteka:Siemiradzki Christian Dirce.jpg|thumb|300px|''Kršćanska Dirka'', autor: [[Henryk Siemiradzki]]. Klasični prikaz kršćanke koja postaje mučenicom u doba [[Neron]]ovih progona.]]
'''Progoni kršćana''' predstavljaju [[progon|progone]] osoba [[kršćanstvo|kršćanske]] vjere odnosno fizičke radnje - koje su poduzimali bilo pojedinci bilo države - koji u svom korijenu imaju [[netolerancija|netoleranciju]] prema kršćanstvu kao vjeroispovjesti.
Kršćanstvo se sa progonima susretalo od svojih samih početaka, pa su tako [[rano kršćanstvo|rani kršćani]] već u 1. stoljeću bili metom progona Židova, a potom od vlasti [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Progoni su se nastavili sve do početka 4. stoljeća kada je kršćanstvo legalizirano [[Milanski edikt|Milanskim ediktom]] cara [[Konstantin Veliki|Konstantina]].
Kršćanski misionari i preobraćenici na kršćanstvo su potom, nastojeći širiti kršćanstvo na nova područja, često postajali žrtvom progona, a ponekad u tome postajali [[kršćanski mučenici|mučenicima]]. Podjela kršćanstva na međusobno suprotstavljene [[kršćanska denominacija|denominacije]] je, pak, dovela do toga da kršćani postaju metom progona drugih kršćana, a za što brojne primjere pruža [[Reformacija]] u 16. stoljeću.
U 20. stoljeću kršćani su bili progonjeni u [[komunistička država|komunističkim]], odnosno [[službeni ateizam|službeno ateističkim]] državama kao što je bila [[SFR Jugoslavija]], [[Albanija]] i [[SSSR]]. I u sadašnjici kršćane proganjaju radikalni [[Islam|muslimani]] i [[Hinduizam|hindusi]] u brojnim državama Azije i Afrike.
