Newtonovi zakoni gibanja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Subscribe energy_boy's Oznake: zamijenjeno preko 90 % teksta mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 188.252.198.163 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01 Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 1:
{{Klasična mehanika}}
[[Datoteka:Newtons laws in latin.jpg|mini|200px|desno|Prvi i drugi Newtonov zakon iz knjige ''Principia Mathematica'' na [[latinski|latinskom]]]]
'''Newtonovi zakoni gibanja''' ili '''Newtonovi aksiomi''' su tri zakona [[Klasična mehanika|klasične mehanike]] objavljena [[1687]]. godine u djelu ''[[Philosophiae naturalis principia mathematica]]'' [[Isaac Newton|Isaaca Newtona]]. Mogu se formulirati na različite načine iako imaju jednoznačni smisao. Ovdje su navedene uobičajene formulacije iz mnogih današnjih standardnih udžbenika (a ne prijevod izvornog Newtonovog teksta na latinskom). Pojmovi "[[gibanje]] tijela", "[[brzina]] tijela" i "[[ubrzanje]] tijela" odnose se na [[centar masa]] tijela.
'''1. zakon (Zakon [[inercija|inercije]]):''' Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok vanjske [[sila|sile]] ne uzrokuju promjenu tog stanja.
'''2. zakon (Temeljni zakon gibanja)'''. U svakodnevnim primjenama najčešći je slučaj da se tijelu ne mijenja masa tijekom promjene brzine, što je moguće (zanemarujući promjene u dalekim i nemjerljivim decimalama) samo za brzine puno manje od brzine svjetlosti (tzv. nerelativistička aproksimacija). Tada se koristi sljedeća jednostavna formulacija drugog zakona:
Ako na tijelo [[masa|mase]] m djeluje sila F, ona mu daje ubrzanje:
:<math>\vec a ={\vec F \over m}</math>
Opća formulacija temeljnog zakona gibanja, bez spomenutih ograničenja, koja je bliža Newtonovom izvornom tekstu, glasi:
Brzina promjene [[količina gibanja|količine gibanja]] tijela jednaka je sili koja djeluje na tijelo:
:<math>\vec F ={\mathrm{d}\vec p \over \mathrm{d}t}</math>
Za slučaj da je masa tijela konstantna, lako se vidi iz definicije količine gibanja i iz pravila deriviranja da ova opća formulacija prelazi u prethodni jednostavniji oblik:
:<math>\vec F ={\mathrm{d}\vec p \over \mathrm{d}t}={\mathrm{d}(m\vec v) \over \mathrm{d}t}=m {\mathrm{d}\vec v \over \mathrm{d}t}=m\vec a</math>
'''3. zakon (Zakon [[akcija|akcije]] i [[reakcija|reakcije]]):''' Ako jedno tijelo djeluje silom na drugo, tada i to drugo tijelo djeluje silom na ono prvo. Te dvije sile jednakog su iznosa, suprotne orijentacije i na istom su smjeru. (Sile su međudjelovanje dvaju tijela, i zato se uvijek javljaju u paru; jednu od njih, najčešće proizvoljno, nazivamo akcijom, a drugu reakcijom.)
'''''Napomena:''''' Bilo da sila uopće nema ili je njihov zbroj nula, prema drugom Newtonovom aksiomu tijelo nema ubrzanja, pa je u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu. To znači da bi se moglo smatrati kako je prvi aksiom (zakon inercije) zapravo sadržan u drugom aksiomu kao njegov specijalni slučaj.
Ipak, zakon inercije navodi se izdvojeno iz barem dva razloga. Gledano u povijesnom kontekstu, Newton prvim aksiomom naglašava Galilejeve spoznaje (za što mu je i odao priznanje) kojima se znanost toga vremena odvaja od aristotelijanskih zabluda o fizici (da je sila potrebna da bi se održalo gibanje). No, važniji je razlog to što zakon inercije predstavlja polazište za definiranje tzv. inercijalnih sustava (neubrzanih sustava): tek kad su referentni sustavi tako definirani, mogu se formulirati ostali aksiomi i drugi zakoni klasične fizike koji će u njima vrijediti.
== Vidi ==
| |||