Dolnji kraji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ceha (razgovor | doprinosi)
izmjena karata
Ceha (razgovor | doprinosi)
dodao povijesti
Redak 22:
 
== Srednjovjekovna istočnohrvatska država u Bosni ==
[[Datoteka:Posjedi bosanski.jpg|mini|140px|Posjedi [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|kneza Donjih kraja]] su omeđeni crnom crtom.]]
Donji se krajevi prvi put spominju 20. srpnja 1244. uz [[Usora i Soli|Usoru i Soli]], kao sastavni dio [[Banovina Bosna|Banovine Bosne]], koja je tada (za [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]) bila dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Kralj [[Bela IV.]] naime odredi spomenutog dana, da biskup bosanski (a tada je to bio dominikanac Ponsa) i kaptol njegov imaju pravo skupljati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima.<ref name="str.3" />
 
=== 13. stoljeće i prva veza s banovinom u Bosnom ===
Osim Plive i Luke pripadoše Donjim Krajevima još župe Banica (oko [[Ključ (BiH)|Ključa]]), Zemljanik (između Sane i Vrbasa sa središtem na Zmijanju), Vrbanja (oko [[Vrbanja (rijeka u BiH)|istoimene rijeke]]), a kasnije Glaž na međi [[Usora i Soli|Usore]] i krajeva. Još godine 1372. piše papa [[Grgur XI.]], da je župa Glaž (oko današnjeg [[Prnjavor]]a i Ukrine) "u vlasti ugarskog (hrvatskog) kralja",<ref name="Acta" /> a malo kasnije dobiva je [[Tvrtko I.|ban Tvrtko]]. U Donjim Krajevima od [[Kotor-Varoš]]a preko Jajca do Glamoča vlada moćna hrvatska obitelj Stipanića, koja se kasnije prozva [[Hrvatinići]]ma. Iz nje potječe najsilniji bosanski velikaš [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]], "veliki vojvoda bosanskog rusaga i herceg splitski".<ref name="Kruno" />
Donji se krajevi prvi put spominju 20. srpnja 1244. uz [[Usora i Soli|Usoru i Soli]], kao sastavni dio [[Banovina Bosna|Banovine Bosne]], koja je tada (za [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]) bila dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Kralj [[Bela IV.]] naime odredi spomenutog dana, da biskup bosanski (a tada je to bio dominikanac Ponsa) i kaptol njegov imaju pravo skupljati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima.<ref name="str.3" /> Na taj način je područje po prvi puta povezano s istočnohrvatskom banovinom u Bosni. Osim Plive i Luke pripadoše Donjim Krajevima još župe Banica (oko [[Ključ (BiH)|Ključa]]), Zemljanik (između Sane i Vrbasa sa središtem na Zmijanju), Vrbanja (oko [[Vrbanja (rijeka u BiH)|istoimene rijeke]]), a kasnije Glaž na međi [[Usora i Soli|Usore]] i Krajeva.
Godine 1406. otpremi hrvatsko-ugarski vazalni ban i kralj Bosne [[Stjepan Tvrtko II. Kotromanić|Stjepan Tvrtko II.]] u dogovoru s hercegom Hrvojem, vojvodom [[Sandalj Hranić Kosača|Sandaljem Hranićem]] i ostalim velmožama poslanike svoje na napuljski dvor kralju Ladislavu te ga zamoli da potvrdi [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|hrvatskom kraljevstvu u Bosni]], stare granice, kakve su bile u doba bana Kulina (1180.-1204.), a u prvom redu, one prema prema ostatku hrvatsko-ugarske države. [[Ladislav Napuljski]], veoma obradovan poslanstvu svoga "premiloga rođaka" kralja u Bosni, rado to učini (prema njegovim uputama).<ref name="str.3" />
 
Sljedeći ban [[Prijezda I. Kotromanić|Prijezda]], kao vazal hrvatsko-ugarskog kralja [[Bela IV.|Bele IV]] prepušta cijelu župu Resnik/Zemljanik svome zetu, slavonskom [[Stjepan Babonić|banu Stjepanu Baboniću]], koji je imao sjedište u župi Sani, gradu Blagaju, po kojima je ta plemenićka obitelj bila kasnije poznata. Babonići su u 13. stoljeću kao [[Banovina Slavonija|slavonski banovi]] okupili golem posjed između Gvozda te rijeka Kupe, Save i Bosne i Drine na istoku.
 
=== 14. stoljeće i uspon Hrvatinića ===
Za vrijeme Hrvatina Stipanića (1299-1304.), koji se spominje kao knez u Donjim krajima, malena kneževina potpada pod vlast njegova rođaka hrvatskog bana [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I Šubića, bribirskog]], koji uzima i titulu "Gospodara cijele Bosne". U zamjenu za prihvaćenje vlasti hrvatskog bana Šubića, Hrvatin Stjepančić je utvrdio svoju vlast i proširio utjecaj svoje obitelji u Donjim Krajima, stekavši naziv kneza Donjih Kraja. Nakon njegove smrti 1315, njegovi sinovi Vukoslav, Pavle i Vukac nakon njega postaju vođe tog roda.
 
Povelja iz 1323, potvrđuje da je Vukoslav sin vojvode Hrvatina iz Ključa, te pokazuje da je glavno uporište kneževa Donjih Kraja bilo u gradu Ključu, središtu župe Banica. [[Šubići]] su vladali Donjim Krajima, skupa s Primorskom/Hrvatskom banovinom i banovinom u Bosni krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Nakon njihovog sloma u [[Bitka kod Bliske|bitci kod Bliske]], njihovi rođaci [[Kotromanići]] su postali jači i ponovno preuzeli vlast u istočnohrvatskom prostoru, te se nastavili širiti. [[Stjepan II. Kotromanić|Ban Stjepan II]] (1320-53) je proširio svoju vlast, kao novog bana hrvatsko-ugarskog kraljevstva, na Hum, područja oko Neretve, primorja, kao i na stare hrvatske župe oko [[Livno|Livna]], koje je preoblikovao u [[Završje, BiH|Završje]], te obnovio vlast svoje dinastije u Donjim Krajima i Usori sa Solima (gdje su prije toga vladali [[Babonići]]). Tako je preuzeo vlast nad većinom zemalja Šubićeve banovine, osim krajnjeg zapada, zapadno od rijeke Cetine.
 
Donji Kraji, pod nazivom Olfeld, se spominju u povelji [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II]], bana u Bosni, iz 1332, kao jedno od područja pod njegovom vlašću, gdje stoluju njegovi vazali, poznati hrvatski plemenitaški rod Stipanići, koji su se kasnije prozvali [[Hrvatinić|Hrvatinićima]]. Stjepan II, hrvatski ban u Bosni, potvrđuje njihovu Hrvatinićima vlast u starinskim župama Banici i Vrbanji, s gradovima [[Ključ (BiH)|Ključem]] i [[Kotor Varoš|Kotorom]], te im omogućuje širenje vlasti na župu Zemljanik, koja je ranije pripadala [[Babonići|Babonićima]]. Godina dana nakon toga Hrvatinići, uz blagoslov Stjepana II, šire svoju vlast na skoro sve ostale župe i uspostavljaju svoju vlast u Donjim Krajima. Međutim, Stjepan II im ne dodjeljuje titulu kneza Donjih kraja, nego im ostavlja lokalne titule, kao u primjeru Vukoslava, koji sebe naziva knezom Ključa. Treći Hrvatinov sin Vukac je vladao župom Vrbanjom. Trend davanja zemlje i gradova se nastavio i u zadnjoj povelji bana Stjepana iz 1351, koja potvrđuje Pavla i Vuka, nasljednicima kneza Vukoslava, nasljeđene posjede. Grad Ključ je bio dodjeljen trećem sinu, Vlatku Vukoslaviću. Uz Vukokoslaviće, Pavlovići (sinovi kneza Pavla) i Vlatko Vukoslavić je isto tražio za sebe pravo vladanja župom Banjicom. Vukac Hrvatinić je preuzeo župa Luka po blagoslovu novog bana u Bosni, Stjepanovog nećaka, [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka I]], u povelji izdanoj 11. kolovoza 1366. za njegovu vjernost u bitkama koje je Tvrtko vodio protiv svoga suverena, hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika Velikog]], koji je i oženio [[Elizabeta Kotromanić|Stjepanovu kćerku]].
 
Njihov najpoznatiji predstavnik je [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoje]], koji je kasnije postao Veliki vojvoda i potkralj Bosne (de facto stvarni vladar) i herceg Splita<ref name="Kruno" />, te kraljev namjesnik u Hrvatskoj i Dalmaciji. On je bio jedan od najutjecajnijih plemića tog vremena, najstariji sin kneza Vukca Hrvatinića, koji je oženio Jelenu Nelipčić, unuku moćnog hrvatskog bana Ivana I Nelipca (kneževa Nelipići) i sestru Ivana III Nelipca (Ivaniša Nelipića). Kada je hrvatsko-ugarski kralj [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik Veliki]] umro, uključio se u dinastičke sukobe, pomažući [[Ladislav Napuljski|Ladislavu Napuljskom]] da postane kralj. Za nagradu je dobio na upravu velika područja i titulu splitskog hercega i potkralja Dalmacije i Hrvatske, Velikog bana Banovine Vrbas, Velikog Vojvode Bosne i Donjih Kraja, u zbilji vladara Bosne i većine Hrvatske i Dalmacije. Za vrijeme vrhunca svoje moći je utemeljio grad Jajce.
 
Hrvoje se po svojim djelima pokazuje, kao od prvog puta pojavljivanja u izvorima (u lipnju 1346) to dramatičnog pisma kraljici Mariji (1413), kao podanik bana/kralja u Bosni, ali u isto vrijeme i podanik hrvatsko-ugarskog kralja.
 
S pomoću Hrvoja, [[Stjepan Ostoja|Ostoja Kotromanić]] je došao na vlast u Bosni 1398, i djelovao po Hrvojevoj želji. Nakon krunidbe [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] u Zadru, 1403, dobio titulu Hercega Splita, koja mu je dala i otoke Brač, Hvar i Korčulu. Upravljajući Splitskim vojvodstvom, kao potkralj Dalmacije i Hrvatske, Veliki Vojvoda Bosne i Vojvoda Donjih Kraja postao je najveći suparnik Žigmundu u hrvatskim zemljama južno od Gvozda.
 
Rast njegove moći je pridonio širenju Donjih Krajeva.
 
Još godine 1372. piše papa [[Grgur XI.]], da je župa Glaž (oko današnjeg [[Prnjavor]]a i Ukrine) "u vlasti ugarskog (hrvatskog) kralja",<ref name="Acta" /> a malo kasnije dobiva je [[Tvrtko I.|ban Tvrtko]].
 
Godine 1406. otpremi hrvatsko-ugarski vazalni ban i kralj Bosne [[Stjepan Tvrtko II. Kotromanić|Stjepan Tvrtko II.]] u dogovoru s hercegom Hrvojem, vojvodom [[Sandalj Hranić Kosača|Sandaljem Hranićem]] i ostalim velmožamaplemićima poslanike svoje na napuljski dvor kralju Ladislavu te ga zamoli da potvrdi [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|hrvatskom kraljevstvu u Bosni]], stare granice, kakve su bile u doba bana Kulina (1180.-1204.), a u prvom redu, one prema prema ostatku hrvatsko-ugarske države. [[Ladislav Napuljski]], veoma obradovan poslanstvuposlanstvom svoga "premiloga rođaka" kralja u Bosni, radoje to učinirado učinio (prema njegovim uputama).<ref name="str.3" />
 
Granice Donjih krajeva prema ostatku Hrvatske ostale su iste kao u vrijeme [[Ban Kulin|bana Kulina]] (tj. početkom 13. stoljeća bile su iste kao i godine 1406.). Granicu je predstavljala crta povučena od planine [[Grmeč]] jugoistočno do [[Skopaljska dolina|Skoplja na Vrbasu]] ili drugim riječima, tada je Donje krajeve činio čitav prostor od Vrbasa na zapad, gdje su se nalazile župe Plivska, Zemljička, Vrbanjska i Mrenska. To je čisto hrvatski predio, koji je pripadao za [[Trpimirovići|narodne dinastije]] [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskome Kraljevstvu]], i baš je uz njega prvobitno i bilo vezano ime Donji kraji.<ref name="str.4">[[Ferdo Šišić]], ''Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350.-1416.)'', Matica hrvatska, Zagreb, 1902., 4.</ref>
 
TajTo sepodručje prostorHrvatske odje Hrvatskepovezano s odcijepioBosnom za vrijeme bizantskog vladanja, dakle pripao Bosni za vrijeme Kulina bana. KakoMeđutim, kako je rasla i jačala moć porodice Hrvatinića, koja je tu gospodarila odavna, onako kao Šubići u župi Bribirskoj, tako su se vremenom i graniceime Donjih krajeva širileširilo izvan te jezgre, na ostale posjede Hrvatinića, dalje na sjever i istok, prešavši [[Vrbas]]. Za najmoćnijeg [[hrvatinići|Hrvatinića]], [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|vojvode Hrvoja]], Donji su krajevi dosegli kroz neko vrijeme i najšire prostranstvo. U to doba sačinjavale su ih sljedeće župe: Pliva, Luka, Zemljik (Zemljanik), Vrbanja, Glaž, Mren, Vrbas, neko vrijeme i Sana, a tek privremeno i Dubica.<ref name="str.4" />
 
=== 15. stpljeće, Osmanlije i pad kraljevstva u Bosni ===
Kako je [[Žigmund Luksemburški]] pobjeđivao u dinastičkom ratu protiv [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] i preuzimao moć nad [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-Ugarskim]] kraljevstvom, tako je slabio Hrvojev utjecaj.
 
1407. je Žigmund napao Donje kraje, ali je bio odbijen. Prijelomni trenutak je došao nakod Žigmundove pobjede u [[Palež Dobora 1408.|Bitci kod Dobora (1408)]]. Hrvoje nije osobno sudjelovao u bitci, no katastrofa protu-žigmundovih snaga ga je natjerala da se izmiri s hrvatsko-ugarskim kraljem. Tako je izgubio većinu privilegija, iako je na početku zadržao sve naslove i posjede koje mu je [[Ladislav Napuljski|Ladislav]] dodjelio. Hrvojeva moć je počela opadati.
 
Kako je njegov suparnik [[Sandalj Hranić Kosača]] podupirao Žigmunda, Hrvoje je pozvao [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] u pomoć 1415, što je dovelo do [[Bitka kod Lašve 1415.|bitke kod Lašve (1415)]], u kojoj je Žigmund poražen. Hrvoje je umro početko 1416, skupa sa svojim sinom Balšom, nakon čega su se njegovi posjedi brzo raspršili. Ostatak Donjih kraja je prešao u vlast njegovog rođaka [[Juraj Vojsalić|Jurja Vojsalića]], dok se njegova udovica [[Jelena Nelipčić]], sestra hrvatskog bana [[Ivana III Nelipca]] preudala za bana i kralja u Bosni [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoju]], donoseći velike posjede u Donjim Krajima vladajućoj obitelji Kotromanića, poput gradova Jajca i Ključa, koji su dobili titule "kraljevskih gradova", bili uključeni u kraljevski posjed i čvrsto povezani s kraljevstvom u Bosni.
 
[[Jajce]], velika utvrda, koje je bilo izgrađeno u 14. stoljeću, kao središte Hrvoja Vukčića je tako postalo jedan od glavnih gradova Bosanskog kraljevstva. To je bio jedini kraljevski posjed u Donjim Krajima, kojeg [[Stjepan Tomašević Kotromanić|Stjepan Tomašević]] naziva "kraljevskim središtem", i ukrašava njegovu citadelu grbom Kotromanića.
 
Juraj je kasnije, 1434, podržao bana i kralja u Bosni [[Tvrtko II. Kotromanić|Tvrtka II]] protiv [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića Kosače]] u građanskom ratu. Nasljedio ga je sin [[Petar Vojsalić|Petar]]. Njegova vladavina je obilježena boljim vezama s papom, koji je često branio Kneza Donjih Kraja, ističući da on jedini od lokalnih plemića zadržava čistu vjeru. Aktivno je podupirao [[Vladislav Hercegović Kosača|Vladislava Hercegovića Kosaču]] u borbi protiv njegova oca [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića]]. Zadnji puta je spomenut kao živući u Venecijanskom dokumentu iz 1456.
 
1463, Osmanlije su napravile iznenadan napad, kada su preusmjerile svoju vojsku iz napada koji je trebao ići na Ugarsku. Utvrde su brzo pale i [[Stjepan Tomašević Kotromanić|Stjepan Tomašević]] je pobjegao iz Jajca dublje u Donje Kraje, dok je [[Katarina Kosača-Kotromanić|kraljica majka Katarina]] pobjegla na obalu. Osmanlije su sustigle kraljeve snage kod [[Ključ na Sani|Ključa na Sani]], gdje su ga zarobili i vratili u [[Jajce]], gdje su mu odsjekli glavu na zahtjev i očigled [[Mehmed Osvajač|Mehmeda Osvajača]].
 
== Posljedice ==
Nakon [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|pada kraljevstva u Bosni]] pod Osmanlije, hrvatsko-ugarski kralj [[Matija Korvin|Matijaš Korvin]] je oslobodio sjever i zapad kraljevstva, pretkraj 1464, uključujući i Donje Kraje, gdje je osnovao Jajačku Banovinu koja se održala do 1528. Jajačka banovina je u tom razdoblju obuhvaćala cijele Donje Kraje, osim župe Uskoplje, kojom su vladale Kosače. Naslov kralja Bosne je dodijeljen plemenitoj slavonskoj obitelji Iločkih, a većina banova Jajačke banovine su bili također i banovi Hrvatske, nastojeći organizirati obranu protiv nadirujućih Osmanlija.
 
Nakon pada Jajačke banovine, područje je postalo dio Vilajeta Bosne; Kliškog, Bihaćkog i Bosanskog Sandžaka.
 
U tom razdoblju Evlija Čelebija spominje Ključ, i govori da se nalazi u Donjim Krajima i da je na rijeci Sani.[[Datoteka:Posjedi bosanski.jpg|mini|140px|Posjedi [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|kneza Donjih kraja]] su omeđeni crnom crtom.]]
== Župe Donjih Krajeva ==
[[Datoteka:Donji_Kraji.png|thumb|right|140px|Župe Donjih krajeva u srednjem vijeku]]