Razlika između inačica stranice »Sporazum o posebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine«

m
[[Washingtonski sporazum|Washingtonskim sporazumom]] od 18. ožujka 1994. [[bošnjačko-hrvatski sukob|dogovoreno je primirje]] između [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] i [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije Republike Bosne i Hercegovine]]. Unutarnji ustroj teritorija sa bošnjačkim i [[Herceg-Bosna|hrvatskim pučanstvom]] u Republici Bosni i Hercegovini, preoblikovan je u [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciju Bosne i Hercegovine]], koja se sastoji od federalnih jedinica, županija (izvorno: kantona), koji imaju jednaka prava i odgovornosti. [[Županije Federacije Bosne i Hercegovine|Županijski sustav]] predstavljao je svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim. To je trebalo biti samo prva faza dogovora, dok je druga faza trebala biti uključivanje srpske strane u pregovore. Prema toj zamisli, [[Republika Srpska]] je trebala nestati, a [[BiH]] bi na cijelom prostoru bila županijski uređena zemlja. U nekoliko svojih javnih istupa ovo je potvrdio i potpisnik sporazuma [[Krešimir Zubak]], no kasnije su Amerikanci odustali od te ideje. Druga faza odnosila se na [[konfederacija|konfederaciju]] Hrvatske s Federacijom BiH, koja nikada nije zaživjela. Tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova [[Mate Granić]] u knjizi ''Vanjski poslovi – Iza kulisa'' politike piše: ''“Prihvatio sam taj prijedlog iako sam bio svjestan da, ako se i postigne, nikada neće zaživjeti. Znao sam da Tuđman to od mene traži kako bi lakše uvjerio vodstvo Hrvata u BiH da prihvati Washingtonski sporazum ako bude sklopljen”''. Granić je potvrdio da je bila riječ o obmani predstavnika [[Herceg-Bosna|Herceg-Bosne]].<ref name=Večernji">Večernji list (BiH): [https://www.vecernji.hr/vijesti/15-godina-nakon-washingtona-rs-postoji-a-fbih-pred-kolapsom-865529 Miroslav Vasilj: 15 godina nakon Washingtona: RS postoji, a FBiH pred kolapsom] 18. ožujka 2009.</ref>
 
Ta odredba o konfederaciji je preinačena u ''Sporazum o posebnim odnosima'', koji se ne provodi. Zajedničko vijeće za suradnju se nije sastajalo, Hrvatska je u velikoj mjeri izgradila svoju [[autocesta A1 (Hrvatska)|autocestu A1]], ali ne po smjeru iz Sporazuma, a Federacija BiH gradi svoju [[Autocesta A1 (Bosna i Hercegovina)|autocestu A1]] na spomenutom paneuropskom koridoru Vc (5c). Suradnja postoji, ali ne u tolikoj mjeri kao što je propisano Sporazumom. S obzirom na ustavnu odrednicu prema kojoj [[Republika Hrvatska]] štiti prava i interese svojih državljana koji žive i borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom, kojom se dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči posebna skrb i zaštita od strane Republike Hrvatske, za [[Hrvati u BiH|Hrvate u BiH]] u državnom proračunu RH osigurana su sredstva u ukupnom iznosu od oko 40 milijuna kuna godišnje putem [[Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske|Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske]].<ref>Agencija Anadolija: [https://www.aa.com.tr/ba/balkan/hrvatska-za-pomo%C4%87-hrvatima-iz-bih-u-epidemiji-dodijeljeno-5-8-milijuna-eura/1798461 Hrvatska: Za pomoć Hrvatima iz BiH u epidemiji dodijeljeno 5,8 milijuna eura] 9. travnja 2020.</ref> Nakon Tuđmanove[[Tuđman]]ove smrti su krenule akcije revidiranja i kršenja Washingtonskog sporazuma na štetu [[Hrvat]]a, jer su brojne ovlasti ukinute [[županija]]ma. Novouspostavljena federalna ministarstva prosvjete i kulture, te energetike su formirana suprotno sporazumu, jer su ove nadležnosti, prema dokumentu, morale biti na županijskoj razini. Jednako je s pitanjima radija i televizije jer je [[Federacija BiH]] dobila isključivi nadzor nad spektrom frekvencija. Također, od početnog pariteta hrvatskih i bošnjačkih ministara, te obaveznog supotpisivanja zamjenika ministra iz drugog naroda na svaki dokument, se prešlo na bošnjačku nadmoć (8 ministara iz reda bošnjačkog naroda, 3 iz srpskog, no koje su birali Bošnjaci, i samo 5 iz hrvatskog) i nebitnost potpisa zamjenika. Uz to, dokumentom je dopušten ustroj [[Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini|vijeća hrvatskih županija]] koje bi ''"koordiniralo politiku i aktivnosti u pitanjima od zajedničkog interesa"'', no unatoč dopuštenju, [[2001.]] godine taj pokušaj visoki predstavnik [[Wolfgang Petritsch]] je zaustavio.<ref name=Večernji"/>
 
[[Majorizacija_Hrvata_u_Bosni_i_Hercegovini#Federacija_BiH|Do ključne 2002. godine]] i promjene [[Ustav Federacije Bosne i Hercegovine|Ustava FBiH]] ([[Petritschevi amandmani]]) u u sastav Vlade su osim ministara (gdje je Hrvatima bila zagarantirana najmanje 1/3 ministarskih mjesta) ulazili i njihovi zamjenici. Po pravilu, ako je ministar bio [[Bošnjak]] – zamjenik je bio [[Hrvat]] i obrnuto, ako je ministar bio Hrvat zamjenik je bio Bošnjak. Kada se zbroje mjesta ministara i zamjenika ministara Hrvati su bili ravnopravan partner u [[Vlada Federacije Bosne i Hercegovine|federalnoj Vladi]] (i po brojnosti i po načinu odlučivanja). U načinu odlučivanja u Vladi Federacije BiH uvedene su takve promjene koje su iz ustava izbrisale riječi '''"konsenzus"''' i mogućnost bilo kakvog utjecaja konstitutivnih naroda na odluke Vlade, tako da je ostalo isključivo glasovanje običnom većinom. Ta većina su naravno uvijek Bošnjaci (8 ministara + premijer = 9 glasova). Tome treba dodati da zbog svoje brojnosti bošnjačke političke elite redovito popune i srpske kvote u Vladi FBiH (3 ministra). Međutim, to nije bilo dovoljno (11 od 16 ministara plus premijer) pa su u razdoblju 2010.-2014. ([[Majorizacija_Hrvata_u_Bosni_i_Hercegovini#Vlada_Platforme_2010.-2014.|Vlada Platforme]]) popunili i hrvatske kvote. Ustavna rješenja (2002.) propisuju fiksne kvote ministara po [[Federalizam u Bosni i Hercegovini|konstitutivnim narodima]]. Diskriminatorska rješenja su u samom ustavu kojima se jedan enitet faktički priznaje kao srpski (8 Srba – ministara u [[Vlada Republike Srpske|Vladi]] [[RS|Republike Srpske]]), a jedan entitet kao bošnjački (8 Bošnjaka – ministara u Vladi Federacije BiH). Ukupno, Bošnjaci imaju 13 ministara (41%), [[Srbi]] 11 ministara (34%), a Hrvati 8 ministara (25%) u entitetskim vladama. Tu nije uračunato mjesto entitetskog premijera, premijer Vlade RS-a uvijek je Srbin, a premijer Vlade FBiH uvijek Bošnjak. Bosankohercegovački Hrvat ne može biti premijer niti jednog entiteta prema postojećim ustavnim/zakonskim rješenjima.<ref>Poskok.info: [https://poskok.info/predsjednik-i-vlada-fbih-prije-i-poslije-promjena-ustava-i-izbornog-zakona-2002-evolucija-procesa-dekonstituiranja-hrvata-u-federaciji-bih/ PREDSJEDNIK I VLADA FBiH: Prije i poslije promjena Ustava i izbornog zakona 2002. (Evolucija procesa dekonstituiranja Hrvata u Federaciji BiH)] 23. travnja 2020.</ref>