Razlika između inačica stranice »Washingtonski sporazum«

m
m
 
Naknadno su neke stvari ukinute, kao dogovor o [[konfederacija|konfederaciji]] [[RH|Republike Hrvatske]] s [[FBiH|Federacijom Bosne i Hercegovine]], koja nikada nije zaživjela. Tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova [[Mate Granić]] je nakon par godina izjavio kako je prihvatio taj prijedlog iako bio svjestan da, ako se i postigne, nikada neće zaživjeti te da mu je bila svrha obmanuti predstavnike [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]]. Naknadno je potpisan [[Sporazum o posebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine]], koji je ostao mrtvo slovo na papiru.<ref name=Večernji"/>
 
Nakon Tuđmanove[[Tuđman]]ove smrti su krenule akcije revidiranja i kršenja Washingtonskog sporazuma na štetu [[Hrvat]]a, jer su brojne ovlasti ukinute [[županija]]ma. Novouspostavljena federalna ministarstva prosvjete i kulture, te energetike su formirana suprotno sporazumu, jer su ove nadležnosti, prema dokumentu, morale biti na županijskoj razini. Jednako je s pitanjima radija i televizije jer je [[Federacija BiH]] dobila isključivi nadzor nad spektrom frekvencija. Također, od početnog pariteta hrvatskih i bošnjačkih ministara, te obaveznog supotpisivanja zamjenika ministra iz drugog naroda na svaki dokument, se prešlo na bošnjačku nadmoć (8 ministara iz reda bošnjačkog naroda, 3 iz srpskog, no koje su birali Bošnjaci, i samo 5 iz hrvatskog) i nebitnost potpisa zamjenika. Uz to, dokumentom je dopušten ustroj [[Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini|vijeća hrvatskih županija]] koje bi ''"koordiniralo politiku i aktivnosti u pitanjima od zajedničkog interesa"'', no unatoč dopuštenju, [[2001.]] godine taj pokušaj visoki predstavnik [[Wolfgang Petritsch]] je zaustavio.<ref name=Večernji"/>
 
[[Majorizacija_Hrvata_u_Bosni_i_Hercegovini#Federacija_BiH|Do ključne 2002. godine]] i promjene [[Ustav Federacije Bosne i Hercegovine|Ustava FBiH]] ([[Petritschevi amandmani]]) u u sastav Vlade su osim ministara (gdje je Hrvatima bila zagarantirana najmanje 1/3 ministarskih mjesta) ulazili i njihovi zamjenici. Po pravilu, ako je ministar bio [[Bošnjak]] – zamjenik je bio [[Hrvat]] i obrnuto, ako je ministar bio Hrvat zamjenik je bio Bošnjak. Kada se zbroje mjesta ministara i zamjenika ministara Hrvati su bili ravnopravan partner u [[Vlada Federacije Bosne i Hercegovine|federalnoj Vladi]] (i po brojnosti i po načinu odlučivanja). U načinu odlučivanja u Vladi Federacije BiH uvedene su takve promjene koje su iz ustava izbrisale riječi '''"konsenzus"''' i mogućnost bilo kakvog utjecaja konstitutivnih naroda na odluke Vlade, tako da je ostalo isključivo glasovanje običnom većinom. Ta većina su naravno uvijek Bošnjaci (8 ministara + premijer = 9 glasova). Tome treba dodati da zbog svoje brojnosti bošnjačke političke elite redovito popune i srpske kvote u Vladi FBiH (3 ministra). Međutim, to nije bilo dovoljno (11 od 16 ministara plus premijer) pa su u razdoblju 2010.-2014. ([[Majorizacija_Hrvata_u_Bosni_i_Hercegovini#Vlada_Platforme_2010.-2014.|Vlada Platforme]]) popunili i hrvatske kvote. Ustavna rješenja (2002.) propisuju fiksne kvote ministara po [[Federalizam u Bosni i Hercegovini|konstitutivnim narodima]]. Diskriminatorska rješenja su u samom ustavu kojima se jedan enitet faktički priznaje kao srpski (8 Srba – ministara u [[Vlada Republike Srpske|Vladi]] [[RS|Republike Srpske]]), a jedan entitet kao bošnjački (8 Bošnjaka – ministara u Vladi Federacije BiH). Ukupno, Bošnjaci imaju 13 ministara (41%), [[Srbi]] 11 ministara (34%), a Hrvati 8 ministara (25%) u entitetskim vladama. Tu nije uračunato mjesto entitetskog premijera, premijer Vlade RS-a uvijek je Srbin, a premijer Vlade FBiH uvijek Bošnjak. Bosankohercegovački Hrvat ne može biti premijer niti jednog entiteta prema postojećim ustavnim/zakonskim rješenjima.<ref>Poskok.info: [https://poskok.info/predsjednik-i-vlada-fbih-prije-i-poslije-promjena-ustava-i-izbornog-zakona-2002-evolucija-procesa-dekonstituiranja-hrvata-u-federaciji-bih/ PREDSJEDNIK I VLADA FBiH: Prije i poslije promjena Ustava i izbornog zakona 2002. (Evolucija procesa dekonstituiranja Hrvata u Federaciji BiH)] 23. travnja 2020.</ref>