Razlika između inačica stranice »Enrico Fermi«

Nema promjene veličine ,  prije 1 godinu
m
m
Enrico Fermi je rođen [[1901]]. u [[Rim]]u ([[Italija]]). Kada je njegov brat Gulio umro tokom manje operacije [[1915]]., tada četrnaestogodišnji Enrico se baca na proučavanje [[fizika|fizike]] koji je bio njegov način da savlada tugu za umrlim bratom. Prema njegovim kasnijim sjećanjima, Enrico bi došao svaki dan ispred bolnice gdje je njegov brat umro, sve do trenutka kad se nije uspio mentalno ograditi od nesretnog događaja. Sin je željezničarskoga službenika, studirao na Sveučilištu u [[Pisa|Pisi]] od 1918. do 1922., a potom na sveučilištima u [[Leiden]]u i [[Göttingen]]u. Doktorirao u Pisi 1922. [[Profesor]]om [[Teorijska fizika|teorijske fizike]] Sveučilišta u Rimu postao 1927.
 
Ranih 1930-ih Fermi je istraživao međudjelovanje [[neutron]]a s [[Atomska jezgra|jezgrom atoma]] bombardirajući neutronima razne [[Kemijski element|kemijske elemente]]. Ubrzo je otkrio [[Usporivač neutrona|usporavanje (moderaciju) neutrona]] te zanimljivu reakciju u kojoj nastaju novi produkti ako se [[uranij]] bombardira sporim neutronima (poslije prepoznatu kao [[nuklearna fisija|nuklearnu fisiju]]). Fermi je 1933. postavio teoriju [[Beta-čestica|β-radioaktivnosti jezgri]], postulirajući raspad neutrona u jezgri atoma u [[proton]] uz emisiju elektrona ([[Beta-čestica|β-čestice]]) i [[neutrino|neutrina]], tako da se [[Energija nuklearne fuzije|energija raspada]] dijeli između [[elektron]]a i neutrina dajući karakteristični kontinuirani [[Spektar (fizika)|emisijski spektar]] elektrona. Tih je godina u niskoenergijskim pokusima β-raspada prepoznata temeljna [[slaba sila]], koja je uza sve Fermijeve korekcije u raspadima proširena poslije u V-A fundamentalnu teoriju slabih djelovanja. Pod V-A se razumijeva građa slabih nabijenih struja povezanih s β-raspadima (slabim procesima), gdje se V odnosi na [[vektor]]ski dio a A na aksijalni dio struje. Naime, u [[amplituda]]ma ili iznosima struja treba uračunati nesačuvanje parnosti uključivanjem jednakih doprinosa komponenti V i A, jer vektorska struja mijenja predznak ''a'' aksijalna ostaje nepromijenjena pod operacijom promjene parnosti. U zakonima β-raspada simetrija prostorne parnosti (zrcaljenja) narušena je ([[Tsung-Dao Lee]] i [[Chen- Ning Yang]]).
[[Datoteka:Fission chain reaction.svg|250px|mini|lijevo|Jedna od mogućih [[Nuklearna lančana reakcija|nuklearnih fisijskih lančanih reakcija]]: 1. Atom [[uranij]]a-235 hvata spori neutron i raspada se na dva nova atoma (fisioni fragmenti – barij-141 i kripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). 2. Jedan od tih neutrona bude uhvaćen od atoma uranija-238 i ne nastavlja reakciju. Drugi neutron napušta sustav bez da bude uhvaćen. Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranija-235, koji se raspada na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 M[[eV]]). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma uranija-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.]]
Fermi je primio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1938. za otkriće novih [[radioaktivnost|radioaktivnih elemenata]] ozračivanjem neutronima i za otkriće [[nuklearna reakcija|nuklearnih reakcija]] uzrokovanih sporim neutronima. Nakon svečane dodjele nagrade, Fermi je iz [[Švedska|Švedske]] s obitelji otputovao u [[SAD]] zbog talijanskog [[Fašizam|fašističkog]] režima. Prihvatio je položaj profesora fizike na Sveučilištu Columbia u [[New York City, New York|New Yorku]]. Nastavio je [[eksperiment]]alno istraživanje [[nuklearna fisija|nuklearne fisije]] u timu s [[Leó Szilárd|L. Szilárdom]]. Nakon što je predsjednik [[Franklin Delano Roosevelt]] 6. prosinca 1941. odobrio [[Projekt Manhattan]], Fermi je prešao na Sveučilište u Chicago, gdje radi pokuse s lančanim reakcijama cijepanja jezgri uranija u okviru projekta kodiranog kao ''Metalurški projekt''.