Latinski jezik: razlika između inačica

'''Latinski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=lat lat]) je [[Izumiranje jezika|izumrli jezik]] koji spada u skupinu [[italski jezici|italskih jezika]], ate javlja se kaoje predak svih današnjih [[romanski jezici|romanskih jezika]].

Premda je sve do [[19. stoljeće|19. stoljeća]] latinski bio službeni jezik u nekim [[Europa|europskim zemljama]], s vremenom je potpuno nestao iz javnog govora, što znači da nema izvorneizvornih govornike; ali unatočgovornika. tomeNo, zahvaljujući dugoj tradiciji [[Antika|antičke]] rimske književnosti, danas se smatra važnim svjetskim jezikom. Latinski jezik koristi se od [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] i danas u [[Rimokatolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], svim granama suvremene [[Znanost|znanosti]], [[Kultura|kulturi]] i [[Književnost|književnosti]].

Kako se od [[2. stoljeće|2. stoljeća]] rimska vlast počela širiti po čitavom [[Sredozemno more|sredozemljuSredozemlju]], tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne [[Italija|Italije]] i prerastao u svjetski jezik. U razvoju latinskog jezika presudnu su ulogu odigrali prvi rimski [[književnik|književnici]], koji su svoj jezik [[Ratarstvo|ratara]] i [[vojnik]]a postupno, po ugledu na [[grčki jezik]], usavršavali i osposobljavali da s lakoćom i logično iskaže i najsloženiju književnu, poetsku ili [[Filozofija|filozofsku]] misao. Najstariji natpisi na latinskom jeziku potječu iz [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeća]]. Prvi spomenik književnog latinskog jezika predstavljaju ''Zakoni dvanaest tablica'' iz [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća]], a posljednji je [[Justinijan]]ov ''Kodeks rimskog građanskog prava'' iz [[6. stoljeće|6. stoljeća]].