Upalna bolest crijeva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak
mNema sažetka uređivanja
Redak 16:
== Dijagnoza ==
 
Iako vrlo različite bolesti, obje imaju slične simptome – kronični proljev, crijevno krvarenje, gubitak težine, anemija, mučnina, povraćanje. U početnim stadijima, prije dijagnoze, bolesti mogu vrlo lako biti pogresnopogrešno dijagnosticirane kao otrovanje hranom ili [[hemoroidi]] (u slučaju rektalnogpojave krvarenjakrvi iz rektuma). Ispravna dijagnoza se obično dobiva kolonoskopijom suz biopsijombiopsiju patoloških lezijapromjena.
 
== Liječenje ==
 
Upalne bolesti crijeva su kronične [[autoimune bolesti]]. Liječenje zapravo podrazumijeva isključivo kontroluublažavanje simptoma jer je potpuno izliječenje još uvijek izvan dosega današnjenije medicinemoguće. Intenzivna istraživanja u ovom polju daju nadu u bolje razumijevanje i liječenje bolesti, ali u ovom trenutku jedini način kontrole bolesti uključuje korištenje protuupalnih i imunosupresivnih medikamenatalijekova.

Teži slučajevi također zahtijevaju kirurške intervencije, a u slučaju ulceroznog kolitisa kirurško odstranjenje debelog crijeva znači i izliječenje bolesti jer bolest ne može "migrirati" u ostale dijelove probavnog trakta. Cilj terapije kronične upalne bolesti crijeva je indukcija remisije, sprječavanje relapsa, poboljšanje nutricijskogliječenje manjkapothranjenosti, sanacija krvne slike (zbog česte anemije uzrokovane obilnim krvarenjem), te osiguranje normalnog rasta i razvoja u slučaju pojave bolesti u ranoj dobi.
 
== Prognoza ==
 
Iako upalne bolesti crijeva mogu ograničiti kvalitetu života zbog neugodnih simptoma poput boli, povraćanja, proljeva i sl., rijetko su opasne po život. Toksični megakolon, perforacija crijeva i slične opasne komplikacije su također su rijetke.
 
Pacijenti koji boluju od ulceroznog kolitisa također imaju značajno povećan rizik nastanka kolorektalnog malignoma ([[rak debelog crijeva|raka debelog crijeva]]), ali s druge strane također imaju puno veću šansu da se ta bolest primijeti u najranijim stadijima zbog rutinskih kolonoskopija i povećanog opreza liječnika, pa je i postotak uspješno izliječenih pacijenata izuzetno visok.