Nikola Vapcarov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 14:
Oko [[1935]]. godine i Bugarsku zahvaća velika ekonomska kriza. Tvornica u kojoj je radio Vapcarov zatvorena je, a radnici su otpušteni s posla. Vapcarov podiže radništvo na noge, tvornicu otvaraju, ali vlasti doznaju za ove njegove akcije i on je opet na ulici. Neimaština u to vrijeme nesmiljeno pritišće njegovu obitelj; k tomu, umire im i sin jedinac - Jonko. Nakon dužeg vremena Vapcarov uspijeva naći posao u tvornici braće Bugarčevih u [[Sofija (grad)|Sofiji]]. Radi u fizički nemogućim uvjetima, ali ne prestaje pisati. U naprednom tisku objavljuje svoje stihove. Pjesmom “Romantika” pobjeđuje na anonimnom natječaju časopisa “Letec”. Pobjeđuje i na natječaju za radio-dramu, ali kako organizatori doznaju o kome je riječ, drama nije postavljena ni emitirana.
 
Koncem [[1938]]. godine Vapcarov s grupom [[Makedonija (regija)|makedonskih]] intelektualaca u Sofiji osniva [[Makedonski literaturni kružok]]. Na prvom, osnivačkom sastanku na kojem su, uz Vapcarova, sudjelovali još [[Mihail Smatrakalev (Angel Žarov)]], [[AndonAnton VelkovVelikov - Belomorski]], [[Anton Popov]], [[Asen Šurdov (Vedrov)]] i po liniji Gradskog komiteta BKP, [[Vasil Aleksandrov]]. Vapcarov podnosi uvodno izlaganje u kojem su jasno izrečeni ciljevi, namjere i pobude zbog kojih se Kružok osniva: rad na stvaranju i razvoju makedonske nacionalne kulture; i neovisno o tome što će u početku to biti na bugarskom jeziku na kojem su tada svi pisali kao emigranti i kao ljudi obrazovani u bugarskim školama - tematikom, sadržajem i stvaralačkim doživljajima radit će na ostvarenju ideala makedonske nacionalne samostalnosti te slobodne i neovisne Makedonije. O tome u svojoj knjizi “Makedonski literaturni kružok” („Македонскиот литературен кружок”, „Современост”, Skoplje, 1977.) piše [[Dimitar Mitrev]], jedan od najistaknutijih makedonskih književnih kritičara druge polovice 20. st., koji je postao članom toga Kružoka ubrzo nakon njegova osnutka, kao i istaknuti makedonski prozaik [[Georgi Abadžiev]], te pjesnici [[Venko Markovski]] i [[Kole Nedelkovski]]. (Vidi i “Opća enciklopedija JLZ”, svezak 8 (Š-Žva), Zagreb, 1982., str. 450).
 
U međuvremenu, Vapcarov nalazi novi posao na Bugarskoj državnoj željeznici kao ložač (ognjar). Izložen teškom radu više se puta razbolijeva. Naposljetku, uz pomoć prijatelja, dobija posao u općinskoj klaonici, koji je jednako težak i prljav, ali mu ipak omogućava da prikupi snage i dovrši i objavi svoju znamenitu pjesničku knjigu “Motorne pjesme”. Javno od kritike prešućivana, ova zbirka njegovih pjesama, snažno prožetih domoljubljem, revolucionarnim zanosom o socijalnoj pravdi i dubokim humanizmom, doživljava velik uspjeh kod čitateljstva.