Wikipedija

Pokolj u Buhinim Kućama: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m dodana kategorija Bošnjačko-hrvatski sukob uz pomoć dodatka HotCat
stilska dorada
Redak 1:
'''Pokolj u Buhinim Kućama''' bio je [[ratni zločin]] koji su počinile [[Ratni zločini Armije BiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu|bošnjačko-muslimanske snage]] nad Hrvatima tijekom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|agresije]]sukoba nas prostoreHrvatima]] Hrvatau SrednjeSrednjoj BosneBosni. Počinile su ga [[9. siječnja]] [[1994.]] u hrvatskom mjestu [[Buhine Kuće|Buhinim Kućama]] kod [[Vitez (BiH)|Viteza]], u sklopu velike ofenzive. <ref>[https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti Narod.hr] ''Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?'' , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 5. ožujka 2018.)</ref>
 
== Napad ==
Vukovar te Središnja Bosna, odnosno Vitez, čije su prigradsko naselje Buhine Kuće, po stradavanju u Domovinskom ratu najveće su žrtve u Hrvata.<ref>[https://direktno.hr/eu-i-svijet/dijaspora/obljetnica-pokolja-vitezu-sredisnja-bosna-i-vukovar-su-najveca-stratista-hrvata-domovinskom-ratu-178614/ Direktno.hr] bl/h: ''OBLJETNICA POKOLJA U VITEZU Središnja Bosna i Vukovar su najveća stratišta Hrvata u Domovinskom ratu'', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Dan 9. siječnja 1994. godine spada u najkrvavije i najteže u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i oko 70 tisuća Hrvata Lašvanske doline. Krajnji cilj bošnjačkeArmije vojskeBiH bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i potpuno ugroziti i onako tešku obranu na tom području.<ref name=HIC/> Akcija presijecanja trebala je biti gotova spajanjem s postrojbama u [[Vraniska|Vraniskoj]] na južnoj strani viteške općine. <ref name="vitez.info"/> Na još su nekoliko mjesta u isto vrijeme crte obrane Viteza i Lašvanske doline. Osobito su žestoko napali s juga, na naselje [[Sofa]]. Da su zauzeli Sofu, muslimanskiArmija osvajači imaliBiH bi imala otvoren put ka središtu Viteza.<ref name="pokušaj presijecanja"/> Preko Sofe bi se približili tvornici oružja Slobodan Princip Seljo.<ref name=dnevnik.ba>[https://www.dnevnik.ba/teme/kako-je-tzv-arbih-klala-hrvate-u-buhinim-kucama-bez-milosti-su-ubili-i-dvogodisnjeg-djecaka Dnevnik.ba] ''Kako je tzv. ARBiH klala Hrvate u Buhinim kućama: Bez milosti su ubili i dvogodišnjeg dječaka '', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Žestoke su borbe na području Sofe trajale satima. Hrvatske su snage zaustavile neprijatelja na 500-600 metara od središta grada.<ref name="pokušaj presijecanja"/> Osvajanjem Buhinih Kuća, koji su zaselak sela [[Šantići|Šantića]],<ref name="pokušaj presijecanja"/> Muslimani su presjekli hrvatsku enklavu i presječena je komunikacija, žila kucavica, Vitez - Busovača.<ref name=HIC/> Preostali Hrvati ostali su razbijeni na više enklava: Lašvansku dolinu, odnosno Vitez i Novi Travnik, enklava Busovaču, enklava Lepenicu i enklava Žepče.<ref name=Horvatić>[https://narod.hr/kultura/9-sijecnja-1994-buhine-kuce-jedan-od-brojnih-velikih-zlocina-bosnjaka-nad-hrvatima-srednje-bosne Narod.hr] Petar Horvatić: ''9. siječnja 1994. Buhine Kuće – jedan od brojnih velikih zločina Bošnjaka nad Hrvatima Srednje Bosne'', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Napad je bio dio šire muslimanske ofenzive. Istovremeno su napali sve crte obrane HVO-a u Busovači, Novom Travniku, Uskoplju, a u Lepeničkoj enklavi, odnosno, Kiseljaku, dijelovima Fojnice i Kreševa, trajao je napad topništvom i pješaštvom iz pravca Visokog.<ref name=Horvatić/> Napale su položaje HVO-a u cijeloj Središnjoj Bosni, od Kiseljaka, Busovače, Nove Bile i Novog Travnika koji se tog dana granatirao nekoliko sati u kontinuitetu. Radi presijecanja hrvatske enklave i komunikacije Viteza s Novim Travnikom, napali su selo [[Nević Polje]].<ref name=dnevnik.ba/> Kod hrvatskih naselja Krčevine, Jardol i Dubravica tzv. ARBIH pokušala je probiti crte HVO tenkovskim udarom, ali je gusta magla to omela i jedan se tenk potpuno dezorijentirao. Svjedoci kažu da se na za ovu priliku formiranom muslimanskom izdvojenom zapovjednom mjestu u Preočici prema Zenici, okupio najviši politički i vojni vrh ABiH. Gusta magla onemogućilaim je da odsudnu bitku za Vitez promatraju kao u amfiteatru.<ref name="posljednji"/>
 
Napad je bio dugo pripreman. Kao i za 500 metara udaljeno Križančevo Selo napadnuto par tjedana prije, Muslimani su za istraživanje gdje su minska polja služili se zarobljenim hrvatskim prognanicima iz Zenice. Svaki su ih dan prisiljavali prelaziti bojišnicu, dok nisu pronašli uzak put što sigurno vodi u selo. Najviše su tjerali žene i djecu, od kojih većina nikada nije stigla ni u Križančevo Selo niti u Vitez. Tek ih desetak uspjelo proći, dok su ostali stradali u eksplozijama mina. Zbog vremenske i prostorne blizine izvjesno je da je primijenjena ista taktika u napadu na Buhine kuće.<ref name="posljednji">[https://kamenjar.com/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne-4/ Kamenjar.com] ''Buhine kuće – Posljednji pokušaj ABiH da porazi Hrvate središnje Bosne'', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Od pokolja u Križančevom Selu Hrvati civili u viteškom kraju su spavali odjeveni, da bi mogli što prije u pokret u slučaju nevolje. Pritisak je bio daleko ranije, sredinom travnja 1993., kad su Muslimani zauzeli brdo Krivače. S njega su Muslimani svakodnevno tukli snajperom po civilima. Među snajperistima primijećene su žene koje su pucali po hrvatskim ženama i djeci. Od snajperske pucnjave s tog brda stradalo je oko 15 osoba, a bilo je i 10-15 ranjenih.<ref name="posljednji"/>
 
Diplomatske laži, prevrtljivost i nepristajanje na primirje bila je politika bošnjačkomuslimanskog vodstva{{pojasniti|Krši li ovakav način pisanja NPOV?}}. Pregovori s Hrvatima su trajali, ali nisu imali stvarnu namjeru išta dogovoriti. Međunarodna zajednica sve je ozbiljnije uviđalauviđalna napade Armije muslimanskobošnjačku agresijuBiH i rastezanje s nepotrebnim ratom na jednom, i neaktivnošću na drugom bojištu. Najzad se energičnije razmatra sudbina BiH. Diplomatske aktivnosti pokazuju da je najzda u središte pozornosti stavljen položaj Hrvata u BiH. Pod pritiskom u Beču su se 4. siječnja 1994. sastali Mate Granić i Haris Silajdžić kao posebni izaslanici predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i predsjednika Alije Izetbegovića. Pregovori su nastavljeni 5. sutradan i zaključeno da se 8. siječnja 1994. u Bonnu sastanu predsjednici Tuđman i Izetbegović te objavljena je i zajednička izjava dr. Granića i dr. Silajdžića. No na predviđeni sastanak 7. siječnja dogovoren sukladno izjavi iz Beča i dogovoru iz Bruxellesa muslimansko-bošnjački predstavnici nisu došli. Otezali su s potpisivanjem primirja, računajući da će konačno slomiti Hrvate u Srednjoj Bosni.<ref name=poskok>[https://poskok.info/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne/ Poskok.info] ''Buhine kuće – posljednji pokušaj ABiH da porazi Hrvate središnje Bosne'', 9. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref>
 
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi <ref name=nedjelja/> tzv. Armije BiH, odnosno, [[7. brigade ABIH|7. muslimanske brigade]], odreda [[El Mudžahid|El-mudžahid]] u sklopu te brigade, te odred specijalaca MUP-a RBiH "Bosna"<ref name=Horvatić/><ref name="vitez.info"/><ref name=poskok/> kojima je zapovijedao Dragan Vikić,<ref name=Ojvan/> po kojema su prozvani "Vikićevi specijalci".<ref name=dnevnik.ba/> Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe [[Crni labudovi]] iz [[Kakanj|Kaknja]] te [[Živiničke ose]].<ref name="vitez.info"/> 7. krajiška brigada i 323. brdska brigada.<ref name=dnevnik.ba/> Iz iskaza neposrednih sudionika doznala se prljava uloga britanskog bataljuna UNPROFOR-a, smještenog u pogonu za obradu drveta Impregnacija stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. Glavnina muslimanskih specijalaca stigla je u unproforovim bijelim oklopnjacima koji su se nesmetano kretali.<ref name="posljednji"/> Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držala<ref name="vitez.info"/> 1. bojna Viteške brigade HVO<ref name="posljednji"/>, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv. ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena.<ref name="vitez.info">[https://www.vitez.info/vikicevci-su-bili-i-na-buhinim-kucama/ Vitez.info] Zvonimir Čilić: ''Vikićevci su bili i na Buhinim Kućama'', 6. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Muslimanski vojnici bili su raspoređeni po grupama od 15 do 20 po selu. Rafali i krici<ref name=dnevnik.ba/> vrisci i plač žena i djece<ref name="posljednji"/> odjekivali su selom. <ref name=dnevnik.ba/> Pobili su 27 osoba<ref name=dnevnik.ba/><ref>Na drugom mjestu: [https://bhrt.ba/26-godina-od-zlocina-u-buhinim-kucama-u-vitezu/1077506/ Radiotelevizija Bosne i Hercegovine] ''26 godina od zločina u Buhinim kućama u Vitezu '', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> civila i pripadnika HVO. Među ubijenima<ref name=nedjelja/> bilo je i djece.<ref name=HIC/> Ubojstva i pokušaji ubojstva žena i djece nisu bila slučajna, nego namjerna. Višestruko su muslimanski napadači pucali na žene i djecu s udaljenosti od 1 do 5 metara.<ref name=dnevnik.ba/> Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Hrvatske civile ubili su rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem<ref name=Horvatić/> razapinjanjem na križ.<ref name="posljednji"/> U zločinima su se istakli počinitelji iz [[Maljine|Malina]], [[Moševica|Moševice]], Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Jedni Muslimani su htjeli pobiti preživjele Hrvate koje su našli da se skrivaju, drugi su vikali da ih pobiju. Nakon nekog vremena Hrvati što su se skrivali pošli su ka Unproforu. Tek iz trećeg pokušaja UNPROFOR ih prevezao do Viteza i ondje ih ostavio.<ref name="posljednji"/>
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_Buhinim_Kućama"