Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 92.36.129.200 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 17:
== Položaj hrvatskog naroda pod osmanskom vlašću ==
[[Datoteka:Zbjeg.jpg|mini|desno|Stradanje i raseljavanje Hrvata katolika od strane Osmanlija]]
Nakon turskih osvajačkih ratova u [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeću]], većina
Razdoblje od [[1463.]] do [[1878.]] godine karakterizira stradanje i raseljavanje domaćeg [[hrvat]]sko-[[katoličanstvo|katoličkog]] stanovništva i plemstva, kao i [[islam]]izacija koja je uhvatila korijen uslijed vise čimbenika, među kojima su najvažniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj [[kršćani|kršćana]] opterećenih raznim nametima, kao i institucija "devširme", prislinog odvođenja kršćanske djece i odgoja u [[islam]]skom duhu.
Redak 25:
=== Islamizacija i čitlučenje ===
Krstjani i bivši krstjani (kriptokrstjani koji su u doba posljednja dva bosanska kralja bili prisiljeni pokatoličiti se) prigrlili su islam. Korijeni masovne islamizacije su u prethodnih 250 godina vjerskih sukoba između [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] i [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]], koji su se događali usporedno s opetovanim političkim i vojnim napadima ugarsko-hrvatskih kraljeva na Bosnu. Bosanski [[kmet]]ovi, koji su morali nositi gospodarski teret kako trajnih sukoba između domaćih feudalaca tako i ratova protiv ugarsko-hrvatskih kraljeva, bili su krajnje nezadovoljni svojim položajem i otvoreni za vještu osmansku promidžbu koja im je obećala ukidanje kmetstva i bolje uvjete života. Bilo je nekih sličnosti u doktrini i načinu prakticiranja vjere između islama i Crkve bosanske. Neki povjesničari iznijeli su tvrdnju da su širenju islama pridonijeli islamski asketski redovi, primjerice derviši. Mladi ljudi koji se lako prilagođavaju prelazili su na islam iz oportunizma te često dostizali visoke državne i vojne položaje što je privuklo njihove rođake i poznanike. Za niže plemstvo prelazak na islam mogao je značiti dobivanje zemlje kao nagradu za vojnu službu, a za seljake smanjenje davanja zemljoposjednicima i državi. Prijelaz na islam značio je za vođe polunomadskih Vlaha smanjenje ili brisanje [[porez]]ne obveze, ali su za uzvrat morali obavljati određenu vojnu službu. Za relativno malobrojne [[trgovina|trgovce]] i [[obrt]]nike u gradovima prednosti promjene [[religija|religije]] bile su očite jer su Osmanlije vojno, upravno i vjerski bili koncentrirani u gradovima.<ref>Jozo Tomasevich, "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945.", poglavlje XI "NDH: Bosanskohercegovački muslimani"</ref>
Tijekom razdoblja intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, [[Hrvatska]] je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadržati svoju vezu sa [[Zapadna Europa|zapadnom Europom]] (hrvatska [[renesansa|renesansna]] i [[barok]]na [[književnost]] najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda).▼
▲Tijekom razdoblja intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, [[Hrvatska]] je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadržati svoju vezu sa [[Zapadna Europa|zapadnom Europom]] (hrvatska [[renesansa|renesansna]] i [[barok]]na [[književnost]] najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda), a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je od većinskog postao progonjena manjina (smatra se da je, osim muslimana, broj [[pravoslavlje|pravoslavnih]] nadišao broj [[katolik]]a nakon invazije princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]], tijekom koje je [[1697.]] spaljeno [[Sarajevo]]). Domaće [[islam]]izirano stanovništvo, kao i doseljeno [[Pravoslavlje|pravoslavno]], tijekom tog razdoblja imalo je svoju odvojenu kulturnu, povijesnu i nacionalnu sudbinu.
[[Datoteka: BH Croats, Tattoo.jpg|mini|desno|[[Sicanje|Tetoviranje križa i ostalih kršćanskih simbola]] na hrvatskim ženama u Bosni i Hercegovini bile su obrana od Osmanlija]]
Godine [[1524.]] dolazi do najžešćega progona [[katolik]]a u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], a prethodi joj ''kanun-nama'' bosanskog sandžaka iz [[1516.]] godine – prvi zakonski utemeljen progon kršćana (ponajprije katolika) na ovom području.<ref>Dubravko Lovrenović: O historiografiji iz Prokrustove postelje (Kako se i zašto kali(o) bogumilski mit), Status, br. 10, jesen 2006., str. 270</ref><ref>''Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog nevjerničkog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu porušiti; a oni nevjernici i popovi koji, boraveći u njima, uhode stanje i dojavljuju u nevjerničke zemlje neka se kazne strogo i neka se kazne teškim tjelesnim kaznama (siyaset). Neka se poruše krstovi koji su postavljeni na putevima i neka se ne dopušta da ih ubuduće postavljaju. A ako ih postave, neka se kazne tjelesnom kaznom oni koji to urade. A onaj kadija u čijem se kadiluku to dogodi pa to ne zabrani i ne spriječi, to će biti razlog da se svrgne.'', Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovački, zvornički, kliški, crnogorski i skadarski sandžak (priredio: Hazim ŠABANOVIĆ), Zakonski spomenici, sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1957., str. 31</ref> Te su godine (1524.) srušeni franjevački samostani u [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]], [[Visoko (BiH)|Visoko]]m, [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]] i [[Konjic]]u, a nešto kasnije i u [[Mostar]]u. Drži se da je u takvim okolnostima 120.000-150.000 [[katolik]]a prešlo na [[islam]]. Godine [[1528.]] [[Turci]] su osvojili [[Jajce]] i [[Banja Luka|Banju Luku]] i tako u potpunosti uništili hrvatsku obrambenu liniju na [[Vrbas]]u. Tada je [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatska]] spala na 37.000 četvornih kilometara površine.
Na kulturno-civilizacijskom planu, u [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeća]]
Usporedo s uspostavom osmanlijskog državnog ustroja dolazi i do uspostave [[Timarsko-spahijski sustav|timarsko-spahijskog sustava]]. Sultani su za [[Spahija|spahije]] u Bosni dovodili svoje podanike iz drugih krajeva [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], a spahijama su isprva mogli postati čak i kršćanski [[Feudalizam|feudalci]] koji su stekli povjerenje osmanskih vlasti. Proces raspada timarskog sustava naziva se [[Čitlučenje|čitlučenje]]. Timari, koje su spahije dobivali na korištenje, u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] prerastaju u njihove nasljedne posjede, [[Čitluk (imanje)|čitluke]]. Istovremeno se seljacima povećavaju obveze, jer su spahije uz već postojeće namet uvodili i nove nastojeći nadoknaditi gubitak prihoda izazvan prestankom osvajanja. Zbog toga dio seljaka bježi sa zemlje, dok se dio zadužuje. Kako dug obično nosu mogli vratiti, seljaci su gubili vlasništvo nad svojim imanjem, koje bi kao zavisni obrađivači, [[Čiftčija|čiftčije]], dobili nazad pod zakup.
Osmanlije su stalno sumnjale u vjernost katolika. Nepovjerenje je trajalo desetljećima, usprkos turskome zauzeću Bosne 1463. godine. Razlog je bio što se osmanskim imperijalnim ambicijama o osvajanju cijele Europe islamizaciji Staroga kontinenta i preobrazbe čitave Europe u ujedinjeni Otomanski imperij mogle suprotstaviti samo katoličke velesile Habsburške države, Poljske, Španjolske i ostali europski narodi zapadnoga svjetonazora. To je ponukalo Visoku Portu na mjeru kojom je pećkom patrijarhu dala ferman. Njime su u Bosni podvrgnuli zimije, sve kršćanske podanike u turskoj carevini, bili oni rimskog ili grčkog obreda. Patrijarh je s tim fermanom došao u Bosnu potčiniti katolike. Snažniji su bili materijalni nego prozelitski motivi, jer mu je taj ferman davao pravo pobirati porez od svake kršćanske kuće, svakoga popa ili kaluđera, u ime partikluka a isti prihod odobrio je i mitropolitima u ime mitropolitluka. Tako su srpski patrijarsi uz pomoć Turaka izrabljivali Hrvate.<ref>[https://www.hop.com.hr/2017/03/21/srpski-patrijarsi-uz-potporu-turaka-ekonomski-su-izrabljivali-katolicke-hrvate/ HOP - nezavisni news portal] Dragan Ilić: ''Srpski patrijarsi uz potporu Turaka ekonomski su izrabljivali katoličke Hrvate'', 21. ožujka 2017. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)</ref>
Uz prelazak na islam, zbog ovakve osmanske državne politike povlaštenog statusa pravoslavne Crkve bilo je prelazaka katoličkih Hrvata na pravoslavlje, ponegdje vrlo brojnih. Gradovi s najvećim udjelom prelaska katoličkih Hrvata na pravoslavlje su Zvonik, Srebrenica, Trebinje, Banja Luka i Prijedor. Osmanske vlasti bile su u sprezi s SPC i otvoreno su podupirale SPC u konvertiranju Hrvata katolika u Srbe pravoslavce. Hrvati su, ako nisu prešli na islam, zbog pritisaka ili nedostatka svećenstva prelazili na pravoslavlje, da barem ostanu u kršćanstvu. Popravoslavljivanje Hrvata u istočnoj Hercegovini masovno je bilo u Trebinju i njegovoj bližoj i daljoj okolici, a u nešto manjoj mjeri u predjelima oko Ljubinja, Stoca i Nevesinja. Razmjerno mnogobrojni prelasci katolika na pravoslavlje bili su u Olovu i okolici, u oblastima Zavidovića, djelimice i Kladnja. Prelazak katolika na pravoslavlje u Podrinju bio je brojan u srednjem Podrinju oko Srebrenice, Zvonika i Bratunca te u gornjem Podrinju u području Foče, Višegrada i Goražda. Prelazak katolika Hrvata na pravoslavlje na jugozapadu i sjeverozapadu današnje Bosne u najvećoj mjeri bio je na rubu Livanjskog polja, u Bihaću i okolici, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Ključu, Banjoj Luci i Prijedoru, Tesliću, Kotor Varošu, Skender Vakufu, te u manjoj mjeri u Doboju prema sjeveru Bosne. Osmanlije su se politikom podvajanja i stimuliranja potkazivanja obilato koristili. Pravoslavni su bili obilato nagrađivani za potkazivanje katolika, pa su nerijetko potkazivali Osmanlijama svaki hrvatski plan, pripremu, organiziranje i provođenje oružane pobune, a Hrvati su bili okrutno kažnjavani.<ref>[https://www.hop.com.hr/2016/08/04/svi-arheoloski-nalazi-i-ostaci-srednjovjekovne-bosne-i-hercegovine-nose-zapadne-i-hrvatske-oznake-i-odlike/ HOP - nezavisni news portal] Dragan Ilić: ''Svi arheološki nalazi i ostaci srednjovjekovne Bosne i Hercegovine nose zapadne i hrvatske oznake i odlike'', 4. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. ožujka 2017.)</ref>
=== Katolička crkva i franjevci Bosne Srebrene ===
|