Inačica od 29. svibnja 2020. u 17:15 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m uklonjena promjena suradnika 89.201.225.222 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika PajoPajimir Oznaka: brzo uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 16. lipnja 2020. u 13:58 uredi ukloni ovu izmjenu Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 92.784 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 7: == Nastanak gange == Iako po svom glazbeno-pjevnom ustroju pripada vrlo starom tonskom sustavu -– petoglasju, ganga je kao glazbeno-pjevno stvaralaštvo hrvatskog sela relativno mlada. Nastala je tek otprilike prije nešto više od jednog stoljeća, tj. oko godine 1900., kada je tadašnja mladež otkrila da se može pjevati i na drugi način i pri čemu svaki pojedinac može doći do izražaja. Ganga je nastala vjerojatno i prije nego je dobila ime, na prostoru starohrvatske župe [[Imota\|Imote]] -– u današnjoj [[Imotska krajina\|Imotskoj krajini]] i u [[Zapadna Hercegovina\|zapadnoj Hercegovini]], gdje je usmeno kulturno naslijeđe bilo vrlo staro i vrlo živo, prenoseći se od naraštaja do naraštaja i gdje se usmena književnost, namah i bez zapisivanja, očuvala i održala upravo pjevajući i prepričavajući. Kao mladeži zanimljiviji oblik pjevanja od tradicionalnih pjevanja, ganga se širila u druga područja, prvenstveno odlaženjem mladeži ljeti sa stokom na ispašu u planine, seobama i uobičajenim druženjima mladih. Ganga se najviše razvijala i bila u upotrebi oko godine 1950., dok je, bez obzira na ratne strahote i društvene promjene, naše selo i pučanstvo na području gange još uvijek živjelo svojom tradicijom, a svaki novi naraštaj tom obliku pjevanja davao je nova ostvarenja.<ref>Mijatović, Anđelko. ''Ganga : Vrijeme i područje nastanka gange'', Drugo prošireno izdanje, Tomislavgrad : Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2004., {{ISBN\|953-6771-42-X}}.</ref> Redak 17: Gangu karakterizira jednostavna [[melodija]] i snažno pjevanje. Načelno, ganga je dvopjev. Jedan vodeći glas (pjevač) govori riječi (pjeva), dok ostali u raspjevanom društvu prate pjevača, ''gangaju'', uglavnom ispjevavanjem samoglasnika "e" i "o". Glas glavnog pjevača treba nadvisivati glasove ostalih sudionika u pjevanju i predvoditi ih u tijeku pjevanja. Vodeći pjevač obično započinje pjesmu i predvodi ostale. Ostali glasovi -– gangaši -– prate vodećeg pjevača svojim neodređenim glasovima, odnosno poluglasovima sličnim vokalima slogova što ih izgovara glavni pjevač.<ref>Mijatović, Anđelko. Ganga : Način pjevanja gange, Drugo prošireno izdanje, Tomislavgrad : Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2004., {{ISBN\|953-6771-42-X}}.</ref> == Napjevi gange == Redak 23: U obilnoj povijesti gange bilo je i još uvijek ima više napjeva, odnosno više vrsta gange. Dok su jedni nastajali, drugi su nestajali. Održale su se ona gange koje su bile najpogodnije za pjevanje. Svaki kraj imao je svoju gangu, svako selo svoju, pa čak su i zaseoci imali svoju, ovisno o mladeži koja je stvarala te napjeve. No, sve su gange po svom napjevnom ustrojstvu slične. Čini se da se najduže očuvala ganga ''okavica'' u kojoj kroz glasove gangaša ili pratitelja u uhu slušatelja dolazi do izražaja kao odjek vokal "o".<ref>Mijatović, Anđelko. ''Ganga : Napjevi gange'', Drugo prošireno izdanje, Tomislavgrad : Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2004., {{ISBN\|953-6771-42-X}}.</ref> == Poruka -– glavni dio gange == Kao i kod svakog drugog glazbeno-pijevnog izražavanja, glavni motivacijski čimbenik pjeva gange je njezina poruka. Ganga je kroz svoju povijest bila jedan od glavnih medijskih javnih oblika izražavanja koji je zapravo prenosio, komentirao i kao posebna i svojevrsna usmena kronika opisivao sve što se u svijetu gange pojavljivalo i događalo.

Ganga: razlika između inačica