|
[[Image:Bulgaria-Sandanski-02.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]
[[Image:Bulgaria-Sandanski-01.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]
Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje [[Medius]] (tj. mjesto između triju planina - Pirina, [[Ogražden]]a i [[Alibotuš]]a).{{fact}} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme [[Sinti]]. To je područje [[MakedonijaKraljevina (kraljevstvo)Makedonija|AntičkojKraljevini Makedoniji]] priključio [[Filip II. Makedonski|Filip II.]], pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom [[Partikopolis]] ( ili ''Parajkopolis''). Kasnije su ga [[Rimljani]] preimenovali u [[Dezudava]], a [[Slaveni]] koji su ga naselili nakon [[Bizant|Bizantinaca]] nazvali su ga ''Sveti Vrač''. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju [[Bugarska|Bugarske]].
U prošlosti je grad nosio i ime '''Sveti Vrač''' (vrač, tj. iscjeljitelj), zbog ljekovitosti tamošnjih izvora i u čast dvojice braće, narodnih liječnika - Sv. Kuzme i Damjana, a današnje je ime dobio [[1947.]] godine u čast [[Jane Sandanski|Janeta Sandanskog]], [[Bugari|bugarskog]] revolucionara i vojvode [[VMRO|Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije]] u Serskom revolucionarnom okrugu.
Prema podacima iz [[Osmansko Carstvo|otomanskih]] registra [[1873.]] Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika [[Muslimani]] i 135 stanovnika [[Bugari]].<ref>„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.</ref> Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 Bugara- [[Kršćanikršćana]], 360 [[Turci|Turaka]] i 150 [[Romi|Roma]].<ref>[http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_18.htm Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.]</ref> 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.<ref>D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.</ref>
Do [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] ([[1912]]. i [[1913]].) i trojne podjele [[Makedonija (regija)|Makedonije]] 1913. godine između Bugarske, [[Grčka|Grčke]] i [[Kraljevina Srbija|Srbije]], Pirinska je Makedonija u cijelosti ulazila u sastav Serskog sandžaka (okruga) i bila je podjeljena na 6 kaza (kotara): Nevrokopski, Razloški, Gornodžumajski, Melnički, Petrički i Demirhisarski. No podjelom Makedonije iz ranijega su Serskog sandžaka otpali grad [[Ser]] i cijeli Demirhisarski okrug koji su pripali Grčkoj, tako da je novom administrativnom podjelom Bugarske teritorij Pirinske Makedonije oformljen kao okrug sa sjedištem u [[Petrič]]u s 5 pripadajućih kotara. Melnički kotar je kasnije ukinut i uključen u novoformirani kotar Sveti Vrač, a dio Gornodžumajskog kotara organiziran je u zaseban Simitlijski kotar.
Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Makedonije teško je pogodilo ekonomski život pirinskih gradova i sela. Sveti Vrač je tako dijelio sudbinu Gorne Džumaje (danas [[Blagoevgrad]]), Petriča, Nevrokopa (danas grad [[Goce Delčev (grad)|Goce Delčev]]) i [[Melnik]]a koji su ostali na bugarskoj strani, kao i sudbinu gradova [[Ser]]aSera, [[Drama, Grčka|Drame]] i [[Kavala|Kavale]] koji su se našli u Grčkoj; sva su ta mjesta bila osuđena na ekonomsko propadanje zbog naglog presijecanja njihovih živih i organskih gospodarskih veza. Isto važi i za granične gradovi, koji su bili uključenu u Srbiji. Doline rijeka [[Struma|Strume]] i [[Mesta|Meste]] bile su prirodni putevi koji su ranije slobodno vodili prema Kavali i [[Solun]]u, pa su pirinski gradovi dotad svoje sirovine i zanatske proizvode prodavali tamo, osobito u Seru, Drami i Kavali, a od njih dobivali kolonijalnu robu, pšenicu, južne plodove i industrijske proizvode. S Pirina se odvozila drvena građa u nizijske i primorske gradove, a iz Svetovračkog kotara, poznatog po razvijenom stočarstvu, plasirani su stočarski proizvodi. Poslje Balkanskih ratova i poslje [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] u Sveti Vrač i u njegovu bližu okolicu dolazi mnogo Bugara - izbeglice iz [[Egejska Makedonija|Egejske Makedonije]].
Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], prigodom prvog popisa u [[Narodna Republika Bugarska|Narodnoj Republici Bugarskoj]], u uvjetima komunističkog režima, oko 85% u Sandanskom se izjasnilo [[Makedonci|makedonsko]] po [[nacionalnost]]i.
==Stanovništvo danas==
Prema službenim podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, Sandanski s okolicom ima oko40 41.180470 stanovnika, od kojih su se 9588.39% izjasnili kao [[Bugari]], 1.47% Vrlokao mali[[Romi]], dio stanovnika Sandanskog izjasnilo se0.61% kao etnički [[MakedonciTurci]] (okoi 10.46%), premdakao jedrugi. upravoOstali uili ovomse gradunisu najvećisamoodredili brojili simpatizeranisi makedonskeodgovorili političkena organizacije [[OMO Ilinden - Pirin]]pitanje.
==Gospodarstvo==
|
