Vrlika: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
jezični ispravak |
|||
Redak 35:
Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz starog [[kameno doba|kamenog doba]] (oko 30 000 pr. Krista). Nedaleko izvora [[Cetina|Cetine]], u [[Gospodska pećina|Gospodskoj pećini]] sjeverno od zaseoka Milaši pronađeni su ulomci keramičke zdjele i koštano šilo.
Vrlika je bila je smještena oko samog izvora rijeke Cetine. Tu je bila starohrvatska crkva sv. Spasa, koja je do naših dana sačuvana, a zvonik ove crkve je najstariji kod nas sačuvan. U četrnaestom je stoljeću crkva sv. Spasa proširena i dobila je uglastu apsidu na začelju. Crkvu je dao sagraditi kninski župan Gastika i njegova majka Nemira. Oko crkve je nekropola s oko 1150 grobova i 700 stećaka. Tu je nađena ranosrednjovjekovna kadionica iz doba kad su ove krajeve pokrštavali i misionarili franački misionari ([[9. stoljeće]]). Prema tim nalazima
Grad Vrlika, prvi put se spominje u pisanim izvorima 1069. godine, kao sjedište Cetinske općine, starohrvatske općine koja je obuhvaćala gradove: [[Glavaš]], [[Prozor (utvrda, Vrlika)|Prozor]], [[Sinj]], [[Trilj]], [[Stolac]], [[Gradac]], [[Nutjak]], [[Tugare]] i Poljičku župu.
Od pet starohrvatskih općina (Imotska, Zminjska, Kliška i Dridska) koje su se nalazile na području sadašnje Splitsko-dalmatinske županije [[Cetina|cetinska]] općina bila je najveća. Na njenim rubnim područjima u srednjem vijeku izgrađuje se lanac utvrda koje označavaju granice prema okolnim općinama. Tako prema imotskoj općini nastaje tvrđava
U vremenu između 10. i 11. stoljeća, sjeverni dio cetinske općine se izdvaja u samostalnu općinu - Vrličku, koja na sjeveru graniči s kninskom općinom, a na jugu (kod današnjega [[Manastir Dragović|manastira Dragović]]) s cetinskom općinom.
| |||