Priziv savjesti: razlika između inačica

[[Datoteka:Antigone And The Body Of Polynices - Project Gutenberg eText 14994.png|mini|300px|Sofoklova ''[[Antigona]]'' (5. st. pr. Kr.) govori o primjeru mlade žene koja se izvrgava (smrtnoj) kazni zbog kršenja svjetovnog zakona koji zabranjuje pokapanje pobunjenika, jer osjeća da se mora podvrgnuti božanskom zakonu koji je obvezuje da pokopa braću. To klasično djelo ostaje do danas kulturalni primjer priziva savjesti.]]

Pravo na priziv savjesti proizlazi iz slobode savjesti, koja je zajamčena člankom 18. [[Opća deklaracija o pravima čovjeka|Opće deklaracije o pravima čovjeka]]. U čl. 47. [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]] se izrijekom spominje -– i jamči -– pravo na priziv savjesti protiv vojne službe.

Drevni primjer priziva savjesti nalazimo u antičkoj drami ''[[Antigona]]'' (5. stoljeće pr. Kr.), gdje [[Sofoklo]] prikazuje primjer mlade žene koja odbija poštovati svjetovni zakon koji joj zabranjuje da pokopa braću koja su poginula u pobuni protiv vlastitog kralja: ona se izlaže najvećem riziku, jer osjeća da je božanski zakon koji joj nalaže da pokopa najbliže srodnike obvezuje jače, od državnog zakona koji joj to brani. Činjenica da Sofoklo - te, očito, njegova publika u antičkoj Grčkoj - promatra Antigonino rizično i naizgled "neekonomično" ponašanje (ona sama biva osuđena na smrt, zbog brige za ionako mrtva tijela svoje braće) kao dostojno i herojsko, govori nam da je priziv savjesti već u to vrijeme bio kulturalno prepoznat i odobravan.

U 6. i 7. poglavlju [[Biblija|biblijske]] 2. knjige o Makabejcima nalazimo primjere Židova koji su se u 1. stoljeću prije Krista odbijali podvrgnuti helenističkim zakonima koji su od njih tražili - pod prijetnjom smrtne kazne - da prikažu žrtvu na žrtvreniku državnog kulta i jedu svinjetinu u znak odricanja od židovskog Zakona i podlaganja zakonu i kultu države: kulturalni učinak u judeokršćanskoj kulturi osobito daje prikaz uzastopnog svirepog mučenja i ustrajnosti u postupanju prema božanskom zakonu, koje iskazuju sedmorica braće Makabejaca i njihova majke koja gleda kako njeni sinovi bivaju mučeni i ubijani na najokrutnije načine, hrabreći sve manji broj preostalih svojih sinova da ustraju. Taj primjer - podcrtan okolnostima smrti samog Isusa - nasljeduje i prvobitna kršćanske zajednice koja nastaje u Jeruzalemu: u petom poglavlju Djela apostolskim nalazimo da Petar u ime apostola na saslušanju pred Velikim vijećem odbijaju nalog da prestanu propagirati kršćanstvo: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!" Slijedeći primjer [[Apostol|apostola]] - od njih dvanaestorice, jedanaestorica su poginula mučeničkom smrću - znatan broj kršćana je u prvim stoljećima kršćanstva odlučio inzistirati na vjernosti kršćanskoj vjeri sve do [[Kršćanski mučenici|mučeništva]]; uglavnom povodom pritivljenjaprotivljenja da u hramu državnog kulta ("Augustov hram") prikažu žrtvu u znak podložnosti [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]].

[[Datoteka:Muhammad Ali and Jimmy Carter.jpg|mini|desno300px|Muhammad Ali je 1967. god. bio osuđen na 5 godina zatvora (sud ga je poslije ipak oslobodio), te mu je bila oduzeta titula svjetskog prvaka u boksu, jer je odbio služiti u Vijetnamskom ratu, kojega je smatrao nepravednim. Na slici s [[Jimmy Carter|Jimmyem Carterom]], američkim predsjednikom 1977. -– 1981. god.]]

Makar pravo na priziv savjesti proizlazi iz prava na slobodu savjesti -– koja je zajamčena člankom 18. Opće deklaracije UN o pravima čovjeka iz 1948. godine<ref>[http://www.ohchr.org/EN/UDHR/Pages/Language.aspx?LangID=src2 Opća deklaracija UN o pravima čovjeka], službeni hrvatski prijevod</ref> -– u praktičnom životu nisu ni danas rijetke situacije u kojima pravni poredak ne priznaje legitimnost prigovora savjesti koje izjavljuju pojedinci.

Tako je -– obzirom da vjerski nauk [[Jehovini svjedoci|Jehovinih svjedoka]] zabranjuje službu u vojsci, nemali broj pripadnika te vjere je bio izložen zatvorskim kaznama zbog odbijanja vojne službe. Prvi slučaj koji se našao pred Komisijom za ljudska prava - tribunalom koji je poslije prerastao u [[Europski sud za ljudska prava]]<ref>[http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-73650#{"itemid":["001-73650"]} Mišljenje Komsije za ljudska prava u slučaju ''Grandrath v. Germany'' br. 2299/64 od 12. prosinca 1966. (eng.)]</ref>, bio je ''Grandrath protiv Njemačke'' (slučaj iz 1964. god., okončan 1966. godine). U tom, kao i u brojnim drugim slučajevima koji su se poslije našli pred Europskim sudom za ljudska prava, priziv savjesti protiv vojne službe je bio odbijan -– te je prihvaćen tek u presudi u slučaju Thlimmenos protiv Grčke iz 2000. godine.<ref>[http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-58561#{"itemid":["001-58561"]} presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Thlimmenos protiv Grčke, br. 34369/97 od 6. travnja 2000. god. (eng.)]</ref> U mnogim zemljama izvan Europe nije pravo priziva savjesti protiv vojne službe do danas priznato, tako primjerice u [[Južna Koreja|Južnoj Koreji]].<ref>[http://www.ohchr.org/Documents/Publications/ConscientiousObjection_en.pdf "Conscientious Objection to Military Service" (eng.)], Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, New York i Geneva, 2012.]</ref>

Danas je u Hrvatskoj -– izuzev prigovora savjesti protiv vojne službe koji je izrijekom priznat u čl. 47. Ustava RH<ref>[http://www.usud.hr/uploads/Redakcijski%20prociscen%20tekst%20Ustava%20Republike%20Hrvatske,%20Ustavni%20sud%20Republike%20Hrvatske,%2015.%20sijecnja%202014.pdf Ustav Republike Hrvatske]</ref> -– zakonima izrijekom priznat i prigovor savjesti liječnicima,<ref>[http://www.zakon.hr/z/405/Zakon-o-lije%C4%8Dni%C5%A1tvu Zakon o liječništvu iz 2003. godine, čl. 20.]</ref>, medicinskim sestrama<ref>[http://www.zakon.hr/z/407/Zakon-o-sestrinstvu Zakon o sestrinstvu iz 2003. godine, čl. 3]</ref> i stomatolozima<ref>[http://www.zakon.hr/z/406/Zakon-o-dentalnoj-medicini Zakon o dentalnoj medicini iz 2003. godine, čl. 26.]</ref> protiv sudjelovanja u medicinskim zahvatima (poput [[Pobačaj|pobačaja]]). Pravo na priziv savjesti je zakonski priznato svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima, u pogledu postupaka medicinski pomognute oplodnje.<ref>[http://hidra.srce.hr/arhiva/263/90274/narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_07_86_1962.html Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2014. godine, čl. 44.]</ref>