Josip Jelačić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 166:
U komentaru na zbivanja tokom proljeća naroda u područjima [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]], u popularnim njemačkim novinama ''Neue Rheinische Zeitung'', Marx zaključuje instrumentalnu ulogu Jelačića i Windisch-Grätza u gušenju narodnog ustanka u Beču i Mađarskoj.<ref name="zeitung">Neue Rheinische Zeitung, 136. izdanje, 1848. [https://www.marxists.org/archive/marx/works/1848/11/06.htm], pristupljeno 7. svibnja 2020.</ref>
{{citat|Hrvatski red i sloboda osvojili su dan, i ta se pobjeda slavila paljenjem, silovanjem, pljačkanjem i drugim zvjerstvima. Beč je u rukama Windisch-Grätza, Jelačića i Auersperga. Hekatomba nevinih žrtvovana na grobu starog izdajice Latoura. |Karl Marx, ''Pobjeda kontrarevolucije u Beču''
U gornjem paragrafu, Marx frustrira cijenu koja je plaćena za ciljeve hrvatskog narodnog preporoda - gušenje istih u Mađarskoj i Beču. Potrebno je naglasiti kako kritika zbivanja ne negira valjanost zahtjeva koji bivaju plod [[hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]], nego već gušenje istih ideala diljem Habsburške monarhije radi postizanja tih ciljeva u samo jednoj pokrajini.
Redak 173:
{{citat|Nacionalni fanaticizam čeha bio je najjači alat bečke vrhuške vlasti. No ti saveznici su već u neslaganju. Čitatelji će u ovom izdanju naći protest Praške delegacije protiv drskog tretmana s kojim je pozdravljena iz Olmutza.
Ovo je prvi simptom borbe koja će se urezati između slavena i njihova heroja Jelačića s jedne strane, i vlastodršne vrhuške, koja nadilazi sve nacionalnosti, i njihova heroja Windisch-Grätza s druge strane. |Karl Marx, ''Pobjeda kontrarevolucije u Beču''
Marx smatra da savezništvo Jelačića i carske vlasti proizlazi iz samog interesa Jelačića da osigura narodni preporod u Hrvatskoj, a ne bezumnog sluganstva Habsburškom autoritetu. Također zaključuje da te slobode osigurane iz suradnje Jelačića s Carskim vlastima drže svoj oslonac isključivo na gušenju mađarskog utjecaja - te da nestanak istog ostavlja hrvatski narod u nezavidnoj poziciji koja će osigurane slobode s vremenom samo rastavljati. Marxova predviđanja su potvrđena kako već sljedeće godine ministarstvo unutarnjih poslova Habsburške centralne vlasti zauzima [[Alexander Bach]], i time započinje nasilno gušenje hrvatskog identiteta kroz strogu centralizaciju i germanizaciju. Period represije hrvatskog naroda nakon revolucije 1848., koji počinje reformama Alexandra Bacha, naziva se [[Bachov apsolutizam|Bachovim apsolutizmom]].
| |||