Srce Isusovo: razlika između inačica

[[Ranokršćanska umjetnost]] služila se u prikazima [[Krist]]a [[simbol]]ikom [[vinova loza|vinove loze]] (»Ja sam trs, a vi loze« Iv, 15), [[riba|ribe]], jaganjca (''Agnus Dei''), a preuzimajući sastavnice [[Antička umjetnost|grčko-rimske umjetnosti]] slika Krista i kao boga sunca ili dobrog pastira. Promjenom [[mentalitet]]a tijekom povijesti mijenjala se i ikonografija, simbolika i motivika prikaza. Kostadinovskim preokretom kršćani slikaju Krista kao »Kralja nad kraljevima« i »Gospodara nad gospodarima« (grč. ''pantokrator'' - svevladar). [[Romanika]] nastoji osjećajno dotaknuti promatrača, pridati mu osjećaj uzvišenosti i poštovanja prema nebeskoj slavi Gospodinov veličanstva (''Maestas Domini''), prikazujući Boga kao dobrog, blagog, lijepog, u svjetlu duhovnosti koju pokreću [[Franjo Asiški]], [[sv. Dominik]] i ini mistici. [[Gotika|Gotička umjetnost]] u prikazima je dvojake poruke: posvećuje pozornost stvarnosti [[smrt]]i i trpljenja, ali i izražava nadvremenski vid spasenja. U [[Kasni srednji vijek|kasnom (visokom) srednjem vijeku]] umjetnici oživljavaju romaničku tradiciju. Naslikani Krist predstavljao je, poput [[sakrament]]a, vidljivi vid nevidljive stvarnosti. [[Renesansa]], nošena zamislima kršćanskog humanizma, Krista prikazuje [[estetika|estetski]], kao čovjeka iznimne [[ljepota|ljepote]] i [[mladost]]i, utjelovljenja istinskog čovještva (''humanum''). U tome se ističu [[Albrecht Altdorfer]], [[Andrea Mantegna]], [[Matthias Grünewald]], [[Masaccio]], [[Michelangelo]], [[Rafael]]. [[Barok]] u kristološku ikonografija unosi prodor mistike: prevladavaju slike Kristova [[Preobraženje Gospodinovo|preobraženja]], [[Uskrsnuće|uskrsnuća]] i [[uzašašće|uzašašća]], prikazi Krista u nebeskoj slavi u jedinstvu s [[Sveto Trojstvo|Presvetim Trojstvom]], okružen zborovima [[anđeo|anđela]] i [[arkanđeo|arkanđela]], »prijestoljima i gospodstvima i svom nebeskom vojskom«. [[Caravaggio]] i [[Rembrandt]] obrađuju Večeru u [[Emaus]]u, a [[El Greco]] slika glasovito ''[[Uskrsnuće Kristovo (El Greco)|Uskrsnuće Kristovo]]''. Među spomenutima se ističe i [[Rubens]] svojom obradom Kristova lika. [[Prosvjetiteljstvo]]m se kristološki motiv u [[slikarstvo|slikarstvu]] svodi na oslikavanje unutrašnjosti [[crkva|crkava]] i [[kapela]], obično u raskošnom [[rokoko]]u. Nakon [[protukršćanstvo|protukršćanski]] nastrojene [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] dolazi do obnove (''restauratio'') religiozne umjetnosti u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], a time i slike Krista. Religiozne teme ponovno dobivaju na važnosti, osobito prikazi Kristovih čudesa, no dolazi i do razlaza između pojedinih umjetnika i crkvenog naučiteljstva, koje u svojim prikazima pojedini slikari odbacuju ([[Gauguin]], [[Picasso]]) i slikaju [[impresionizam|imspresionistički]] i [[ekspresionizam|ekspresionistički]] te izostaje motivika Presvetog Srca, ali i prepoznatljiva kristološka simbolika općenito. <ref> [[Adalbert Rebić]], ''[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39492 Slika Krista. Teološko-umjetnički uvid u sliku Isusa Krista od njenih početaka do danas] '' [[Bogoslovska smotra'']], Vol. 74 Br. 4, 2004., str. 1079-1134 </ref>