Azo-bojila: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Otvorio Azo-bojila
 
Nadopunio Azo-bojila
Redak 2:
 
[[datoteka:Strawberry soda.jpg|desno|mini|300px|Sok od jagode obojen s [[prehrambeni aditivi|E129]] Allura crvenim bojilom.]]
 
[[datoteka:Congo red.jpg|desno|mini|300px|Kongo crvena je azo-bojilo koje se upotrebljava [[pH indikatori|pH indikator]] jer u prisustvu [[kiseline|kiselina]] poplavi.]]
 
[[datoteka:Czerwień metylowa.jpg|desno|mini|300px|Metil crvena.]]
 
[[datoteka:Solvent yellow 14.jpg|desno|mini|300px|Sudansko bojilo.]]
 
'''Azo-bojila''' (prema [[Francuski jezik|fr]]. ''azote'': [[dušik]]) su [[Organska kemija|organska]] [[Sintetika|sintetska]] [[Bojilo|bojila]] koja sadrže najmanje jednu azo-skupinu, '''–N=N–''', vezanu na [[Aromatski spojevi|aromatsku jezgru]], te jednu [[auksokromne skupine|auksokromnu skupinu]]. Proizvode se diazotacijom nekoga aromatskog [[amin]]a i vezanjem nastaloga diazonijeva spoja na neku aktivnu kopulacijsku (veznu) komponentu. Procesi diazotacije i kopulacije mogu se primijeniti na mnogo azo-spojeva koji sadrže [[Aminokiselina|amino-skupine]] ili slobodno mjesto za kopulaciju, a mogu se i nekoliko puta ponavljati, što vodi do velikog broja [[diazo-spojevi|diazo-bojila]] i poliazo-bojila različite građe. Azo-bojila se uobičajeno dijele prema broju azo-skupina u [[molekula|molekuli]], o čemu ovisi i njihova [[boja]]. Najbrojnija su skupina sintetskih organskih bojila, s najširom primjenom, ponajprije za bojenje [[Vuna|vune]] i [[pamuk]]a, ali i [[svila|svile]], [[kemija|kemijskih]] [[Vlakno|vlakana]] i prehrambenih namirnica ([[prehrambeni aditivi]]). <ref> '''azo-bojila''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4938] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 25. 6. 2020. </ref> Otprilike 70% svih bojila koja se koriste u tekstilnoj industriji po svom su sastavu azo-bojila.
Line 21 ⟶ 27:
Azo-pigmenti sintetiziraju se poznatim reakcijama diazotiranja i kopiliranja. Polazi se od primarnih aromatskih [[amin]]a, što mogu biti različiti supstituirani anilini, diamini, policiklički i heterociklički amini. Primarni aromatski amin RNH<sub>2</sub>, otapa se ili suspendira u anorganskoj kiselini (kloridnoj ili sulfatnoj) i djelovanjem natrijevog nitrita (diazotiranjem) prevodi se u [[diazonijeve soli|diazonijevu sol]]:
 
:<math>\mathrm {RNH_2\, +\, NaNO_2 \,+\, 2\,HA \rightarrow 2\, PbCrO_4R-N=N^+A^- \, +\, 2\,NaNO3NaA \,+\, 2 \, HNO_3H_2O}</math>
 
gdje je: ''R'' - supstituirana arilna grupa, ''A'' - već prema upotrijebljenoj kiselini Cl ili HSO4HSO<sub>4</sub>. Diazonijeva se sol ne izolira, već se izravno veže (kopulira) s kopulacijskom komponentom R’HR'H:
 
:<math>\mathrm {R-N=N^+A^- \, +\, R'H \rightarrow R-N=N^-R' \,+\, HA}</math>
 
Kao kopulacijske komponente služe prikladni aromatski spojevi, među kojima su najvažnije dvije grupe. Prvu čine [[Naftoli|2-naftol]] i njegovi derivati[[derivat]]i (naftolni pigmenti), a drugu [[anilidi]] acetoctene kiseline. Osim toga, upotrebljavaju se i neki heterociklički spojevi (na primjer derivati pirazolona). <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
 
== Otrovnost azo-bojila ==
Azo-bojila u čistom obliku rijetko su [[otrov]]na (toksična), osim nekih koja sadrže slobodne amino skupine, međutim redukcijom ovih bojila dolazi do cijepanja [[Kemijska veza|kemijskih veza]] što dovodi do stvaranja aromatskih amina koji su se pokazali [[Ekologija|ekološki]] neprihvatljivim. Primjena te vrste bojila je zabranjena.
 
Azo veza često je najslabiji dio molekule azo-bojila i vrlo lako može doći do [[enzim]]skog raspada u organizmima sisavaca. U organizmu dolazi do redukcije azo-bojila zbog bakterija koje se u nalaze probavnom traktu, ali i drugi organi kao što su jetra, bubrezi, pluća, srce mozak mogu reducirati azo bojila i stvarati kancerogene aromatske amine. Produkti redukcije apsorbiraju se u crijevima i vežu za DNA što uzrokuje mutacije i stvaranje [[tumor]]a. Izloženost aromatskim aminima može uzrokovati oksidaciju željeza [[hemoglobin]]a Fe<sup>2+</sup> u Fe<sup>3+</sup> što blokira vezanje [[kisik]]a i rezultira slabošću i vrtoglavicom. Godine 1980. međunarodna istraživačka agencija za tumore (eng. ''International Agency for Research on Cancer'' ili IARC) napravila je popis sumnjivih azo-bojila, uglavnom amino supstituiranih bojila, bojila ne topljivih u vodi, ali i nekoliko sumpornih azo-bojila čija je primjena zabranjena ili ograničena. [[Kancerogen]]ost aromatskih amina znatno se mijenja ovisno o njihovoj strukturi. Aromatski amini koji se sastoje od 2 ili više aromatska prstena imaju veliki potencijal kancerogenosti. Ne konjugirani prsteni mogu također biti kancerogeni, ali vjerojatnost je manja. <ref> Petra Meštrović: "Sinteza novih heterocikličkih azo naftolsulfonskih bojila i njihova primjena na tekstilnim supstratima", Tekstilno-tehnološki fakultet Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, www.apps.unizg.hr, 2013.</ref>
 
== Izvori ==
RNH2 + NaNO2 + 2 HA → R-N=N+A- + NaA + 2 H2O
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
gdje je: R - supstituirana arilna grupa, A - već prema upotrijebljenoj kiselini Cl ili HSO4. Diazonijeva se sol ne izolira, već se izravno veže (kopulira) s kopulacijskom komponentom R’H:
{{commons|Category:Azo dyes}}
 
R-N=N+A- + R’H → R-N=N-R’ + HA
 
[[Kategorija:Boje]]
Kao kopulacijske komponente služe prikladni aromatski spojevi, među kojima su najvažnije dvije grupe. Prvu čine 2-naftol i njegovi derivati (naftolni pigmenti), a drugu anilidi acetoctene kiseline. Osim toga, upotrebljavaju se i neki heterociklički spojevi (na primjer derivati pirazolona). <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
[[Kategorija: Materijali]]