|
Do političkih promjena ponovno dolazi 15 godina kasnije, kada su Burbonci svrgnuti i uspostavljena ustavna [[Srpanjska monarhija]]; ona je pak trajala do proglašenja [[Francuska Druga Republika|Druge republike]] u jeku europskih revolucija [[1848.]] Odluke o ukidanju ropstva i univerzalnom muškom [[aktivno biračko pravo|pravu glasa]], donesene za vrijeme Revolucije pa kasnije ukinute, su ponovno stupile na snagu. Predsjednik Louis-Napoleon Bonaparte se proglasio carem Drugog carstva pod imenom [[Napoleon III.]]; [[1870.]] je izgubio vlast nakon [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] i njegov je režim zamijenila Treća republika.
Francuski kolonijalni posjedi su rasli u 19. i 20. stoljeću, da bi kulminirali [[1920-ih]] i [[1930-ih|30-ih]] godina, kada je Francuska pod kontrolom držala oko 13 milijuna četvornih kilometara teritorija, odnosno 8,6% svjetske kopnene površine.antona (''canton''), a njih sačinjava 36697 komuna (''commune''). Komune biraju (gradska) vijeća, zbog čega je većina komuna član određene grupe koja se sastoji od dviju ili više komuna, sa zajedničkim vijećem.
U predvečerje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Francuska je bila članica [[Antanta|Antante]]. Rat je odnio živote 1,4 milijuna francuskih državljana. Međuratno razdoblje obilježile su napetosti u međunarnodnim odnosima i različite socijalne reforme, poput [[godišnji odmor|godišnjeg odmora]], smanjenja broja radnih sati, te prisutsva žena u politici.
Ubrzo nakon izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Kontinentalnu je Francusku osvojila Njemačka, te ju podijelila na okupacijsku zonu na sjeveru i [[Višijska Francuska|Višijsku Francusku]] — marionetsku državu koja je surađivala s [[Adolf Hitler|Hitlero]]
Prosvjedi [[1968.]] godine značajno su utjecali na socijalna pitanja u Francuskoj. Bio je to prijelomni trenutak kada se konzervativna Francuska, s izraženom ulogom religije, patriotizma i respekta prema auto''on''), od kojih se 22 nalaze u Kontinentalnoj Francuskoj. Pokrajine su podijeljene na 101 departman (''département''), koji su pobrojani (uglavnom abecednim redom). Broj departmana se koristi, između ostalog, u [[Poštanski broj|poštanskim brojevima]] i [[Registarska pločica vozila|registracijskim oznakama vozila]].
Departmane čini 341 okrug (''arrondissement''), koji se pak sastoje od 4051 kantona (''canton''), a njih sačinjava 36697 komuna (''commune''). Komune biraju (gradska) vijeća, zbog čega je većina komuna član određene grupe koja se sastoji od dviju ili više komuna, sa zajedničkim vijećem.
[[Image:Régions_de_France.svg|thumb|300px|right|Pokrajine Kontinentalne Francuske]]
|}
[[Parlament Francuske|t]]) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina. Postoji i [[Senat Francuske|Senat]], gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata. Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ. Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.og
== Gospodarstvo ==
{{glavni|Gospodarstvo Francuske}}
Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.
Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.
Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.
Od početka [[1990-ih]] država postupno prodaje svoje udjele u [[France Telecom]], [[Air France]] i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.
Francuska je zajedno s 11 drugih članica [[Europska unija|Europske Unije]] uvela [[euro]] [[1. siječnja]] [[1999.]] godine.
Euro je početkom [[2002.]] godine posve zamijenio [[francuski franak]].
| 