Wikipedija

Vrag: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
m Pravopis & Stil
Redak 3:
'''Vrag''' ili '''Đavo(l)'''/'''Đavao''' (od grčkog: Διάβολος, preko staroslavenskog: Dїavolъ), ili '''[[Sotona]]''' ('''Satana'''; hebrejski: שָׂטָן, aramejski: שִׂטְנָא, latinski: ''Sátanas'', sa prvobitnim značenjem u hebr. jeziku "protivnik", "tužilac (pred sudom)" (Ps 109;6; usp. Za 3.12; Jb 1.6; Za 3.12)), u [[religija|religiji]] predstavlja personifikaciju [[zlo|zla]], neprijatelja ljudima i [[Bog]]u, [[Pali anđeo|palog anđela]], [[demon]]a ili manje [[božanstvo]].{{sfn|Russell|1987|pp=11, 34}} Smatra se objektiviziranjem neprijateljske i destrukcijske sile.{{sfn|Russell|1987|pp=34}}
 
Teško je precizirati određenu definiciju bilo kojeg stepenastupnja složenosti koja će obuhvatiti sve tradicije, osim toga što je manifestacija zla. Ima smisla razmatrati vraga kroz objektiv svake od kultura i religija koje imaju vraga kao dio svojih mitova.{{sfn|Russell|1987|pp=41-75}}
 
Povijest ovog koncepta je isprepletana sa teologijom, mitologijom, psihijatrijom, umjetnošću i književnošću, pri čemu održava validnost i razvija se nezavisno unutar svake tradicije.{{sfn|Russell|1987|pp=44, 51}} To se povijesno dešavadogađa u mnogim kontekstima i kulturama, i ima mnogo različitih imena: [[Šejtan]], [[Lucifer]], [[Belzebub]], [[Mefistofeles]]; i atributa: on se portretira kao plav, crn ili crven; prikazuje se kao da ima rogove na glavi ili bez rogova itd.<ref>{{Cite book|last=Arp|first=Robert|title=The Devil and Philosophy: The Nature of His Game|publisher=Open Court|year=2014|isbn=9780812698800|pages=30-50}}</ref>{{sfn|Russell|1987|pp=66}} Ideja vraga je često bila ozbiljno shvaćena, mada ne uvijek, primjerice kada se figure vraga koriste u reklamiranju i na omotima slatkiša.{{sfn|Russell|1987|pp=41-75}}{{sfn|Russell|1987|pp=2}}
 
== Definicije ==
 
U svojoj knjizi "Vrag: Percepcija zla od antike do primitivnog kršćanstva" (engleski: ''The Devil: Perceptions of Evil from Antiquity to Primitive Christianity''), [[Jeffrey Burton Russell]] diskutira razna značenja i poteškoće koje se susreću prilikom uporabe termina ''vrag''. On ne pokušava da definiradefinirati riječ u općem smislu, ali opisuje ograničenu upotrebu koju namjerava da primijeniprimijeniti za riječ u svojoj knjizi, ograničenu da bi se "minimizirala ova poteškoća" i "radi jasnoće". U svojoj knjizi Russell koristi riječ ''vrag'' kao "[[antropomorfizam]] [[evil|zla]] koji se sreće kod raznih kultura", za razliku od riječi ''[[šejtan]]'', koju je specifično rezervirarezerviran za figuru u [[Abrahamske religije|abrahamskim religijama]].{{sfn|Russell|1987|pp=11, 34}}
 
U uvodu u svoju knjigu ''Sotona: Biografija'', Henry Ansgar Kelly diskutira različita razmatranja i značenja na koja je naišao u uporabi izraza kao što su ''vrag'' i ''sotona'' itd. Mada ne daje opću definiciju, on to opisuje u svojoj knjizi kao "kad god se ''dijabolos'' koristi kao pravo ime sotone", što napominje koristeći mali format velikih slova.<ref>{{Cite book|last=Kelly|first=Henry Ansgar|year=2006|title=Satan: A Biography|url=https://books.google.com/?id=gPIpQg0lRbMC&pg=PA12&dq=intitle:satan+inauthor:kelly#v=onepage&q=&f=false|location=Cambridge, England|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0521604024|ref=harv|pages=3-4}}</ref>
Redak 17:
'''Vrag''' ili '''đavo''' kakav se susreće i zatječe u slavenskim narodnim vjerovanjima i umotvorinama, izgrađen je nakon [[pokrštavanje Slavena|pokrštavanja Slavena]], pod snažnim utjecajem Crkve. Uzroke ovoj pojavi treba tražiti u staroj slavenskoj mnogobožačkoj vjeri. Na Vraga su prenesene funkcije i mitovi koji su se ranije vezivali za neke od slavenskih vrhovnih bogova, a isto se dogodilo i sa [[germani|germanskim]] [[Odin]]om i slavenskim [[Crnobog]]om.
 
Ličnost je jako složena. Nijedan drugi demon nije imao tako raznoliku povijest; niti jedan drugi nije preopterećen tolikom nasljedstvom iz stare vjere. I dan-danas se naziva imenom nekadašnjeg slavenskog vrhovnog boga (v. Čajkanović): to je ime Daba, koje je hipokoristik od imena Dabog. Zajedničko slavensko ime za vraga (ruski: "čort", češki: "čert", poljski: "čart", lužičkosrpski: "cart") prvobitno je bila epiklazaepikleza ne za Vraga, nego baš za Daboga, koji je bog čaranja (''par exellence'').
 
Po ovim svojim najvažnijim oznakama, vrag je zamjenik paganskog vrhovnog boga, pa otuda i potječe njegov udio u kultu; naročito ako je riječ o nekoj nedozvoljenoj radnji, uvijek se apelira na Vragovu pomoć ili se (žrtvama, zaklinjanjima, molitvama) utječe na njega da barem ne smeta. Otuda vjerojatno i poslovica "Uždi svecu jednu svijeću, a vragu dvije". Vrag ima neke osobine i tjelesne karakteristike koje su na njega prenesene sa drugih demona. Primjerice, kada se kaže da su "vragovi u noći jahali i zanosili putnike", može se reći da je to posao i vukodlaka i drugih noćnih demona, a kada Vrag čini ljudima sitne prolazne pakosti, dosađuje im i "pravi komendiju", to u osnovi znači da se radi o običnom šumskom demonu (a ne Vragu), kojemu zadovoljstvo čine nestašluci. Takvi demoni su bili grčki [[Silen]]i i [[Satiri]] i rimski Fauni (ili Silvani), pa su čak neka spoljašnja obilježja identična: kozije noge, jarčeva brada, uši "kao u vola".
Redak 24:
Vrag (Đavo), ili preciznije '''Sotona''' tj. '''Lucifer''', jeste Božije (Oca, Sina i Svetoga duha) stvorenje, anđeo otpadnik, bogoodstupnik iz Starog zavjeta, uzročnik pada čovječanstva u [[grijeh]]. Kršćanska dogmatika je nastavila [[Judaizam|jevrejsku]] proglasivši ga za protivnika Sina Božijeg i neprijatelja ljudi, oca laži, personifikaciju grijeha i zla. Sličnu ideju koriste i neke druge [[monoteizam|monoteističke]] religije kao što je [[islam]].
 
Po kršćanskom ubjeđenjushvaćanju njegove moći su moći najveće tamo gdje su se ljudi najviše udaljili od Boga, te ih on može vezivati i koristiti za sebe i svoje poslove, bez njihove volje. S druge strane, oni koji se nisu udaljili od Boga i podlegli Vragovom utjecaju, usljed jake volje ili ljubavi, imaju moć nad njim i njegovim sljedbenicima. Čak se i Vrag pokazuje poslušnijim Bogu, na ukoravanje ljudi koji su voljno ili nevoljno postali neposlušni, te otpadnici i bogoodstupnici.
 
"Princ ovoga svijeta je Sotona", kaže [[Isus]].
Redak 32:
 
== Vrag u filozofiji ==
HolandskiNizozemski filozof [[Baruch Spinoza]] negira antropomorfizam u religiji. Za njega Vrag nije čovjek i ne treba mu pripisivati ljudske osobine ili moralne kvalitete. Bog nije isključivo dobar; njegovi postupci mogu ljudima, iz njihove ograničene perspektive, izgledati zlim. Ali zlo je također dio Boga, njegova suprotnost ne postoji, jer je njegova [[beskonačnost|bezgraničnost]] i to uklopila u sebe.<ref name="Fenomen zla">[http://www.filozofija.net/index.php?option=com_content&task=view&id=1364&Itemid=1 Fenomen zla u filozofiji od klasične patristike do Baruha de Spinoze], Pristupljeno 4. 5. 2013.</ref> Nepostojanje vraga Spinoza ontološki dokazuje:
 
{{citat|Shvatimo vraga, kako to neki hoće, kao jedno misleće biće, koje uopće ne želi, niti čini dobra, i koje se dakle potpuno suprotstavlja Bogu. A to znači da je ono zaista vrlo bijedno i, ako molitve mogu pomoći, onda bi se za njegovo spasenje moralo moliti. Ali pogledajmo da li jedno takvo biće može i za trenutak postojati, i odmah ćemo naći da to nije tako; jer iz savršenstva neke stvari proizilazi cjelokupno njeno trajanje, i ukoliko ona u sebi ima više stvarnog i božanskog, utoliko je i postojanija; kako dakle može postojati vrag, koji u sebi nema ni najmanje savršenstva? Sem toga, postojanost ili trajanje kod jednog modusa misleće stvari javlja se samo u jedinstvu koje, prouzrokovano ljubavlju, takav modus ima sa Bogom. Pošto je u vragu data upravo suprotnost tome jedinstvu, nemoguće je da ono i postoji.<ref name="Fenomen zla"/>|''Etika''}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrag"