Filozofija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija Android |
m Ako netko želi sumjnjat uvijek može pronaći razloga za i gluposti koje nemaju nikakvog znanstvenog uporišta već su samo puke teorije zavjere ne trebaju se stavljat na wikipediju kao tvrdnje za znanstvenim uporištima. Čovjeka je bio napisao da pitagora nikad nije postojao što je smiješno |
||
Redak 6:
==Etimologija==
{{Wječnik|mudroslovlje}}
Riječ [[wikt:filozofija|filozofija]] ([[Grčki jezik|grč.]] „[[wikt:φιλοσοφία|philosophia]]“)<ref>Filipović, str. 107</ref> nastala je u [[Starogrčki jezik|starogrčkom jeziku]], a izvorno znači „ljubav spram [[mudrost]]i“, odnosno „nastojanje i djelatnost onih koji teže za mudrošću“. Dolazi od riječi „philos“, što znači prijatelj, ljubitelj, i „sophia“, što znači mudrost. Po predaji, riječ „philosophia“ je prvi upotrijebio [[Pitagora]],<ref name=kal8>Kalin, str. 8: „Filozofija izvorno znači »ljubav spram mudrosti«. Grci su tako nazivali nastojanje i djelatnost onih koji su težili za mudrošću. Po predaji je Pitagora bio prvi koji je upotrijebio riječ filozofija. Danas povjesničari filozofije dokazuju da je to bio Heraklit (fragment 35). Kasnije su riječ uveli u stalnu uporabu naročito Sokrat i Platon. (...) Etimologija riječi... upućuje na korijene »philos« (prijatelj, ljubitelj)... i »sofia« (mudrost). (...) Nema općenito prihvaćene definicije ni sadržajnog određenja filozofije... Filozofi su različito određivali predmet i pojam filozofije.“</ref> filozof iz 6. stoljeća prije Krista
Za pojam „filozofija“ ne postoji općeprihvaćena [[definicija]] i njezin su predmet i pojam filozofi različito određivali kroz povijest.<ref name=kal8/> Filozofija je u doba [[Antika|antike]] predstavljala znanstvenu težnju, bila je isto što i [[znanost]].<ref name=kal12>Kalin, str. 12: „Filozofija je isprva u Grka bila isto što i znanstvena težnja uopće — isto što i znanost, obuhvaćala je bitno znanje. Tek kasnije... otpočelo je osamostaljivanje pojedinih područja kao područja samostalna traganja. Taj je proces još izraženiji od renesanse tijekom novog vijeka sve do naših dana. (...) Prednosti su filozofije: upravljenost u cjelini, izvorna kritička svijest o pretpostavkama, tj. spoznaja bitnih izvora i uzroka bića, i humanistička vizija smisla.“</ref> U doticaju s [[kršćanstvo]]m, [[Antička filozofija|grčka filozofija]] počinje gubiti svoje prepoznatljive osobine, prestaje biti težnja za [[Racionalizam|racionalnim]] spoznajama i [[Logika|logičko]]-[[Kritika|kritičko]] [[Misao|mišljenje]] te postaje u potpunosti podređena [[Religija|vjeri i spasenju]].<ref>Kalin, str. 57–58, 78</ref> U 15. stoljeću filozofija doživljava svoj [[Renesansna filozofija|preporod]] kad se uspijeva osloboditi od utjecaja kršćanstva i nastoji oživjeti značajke antičke filozofije.<ref>Kalin, str. 82</ref> Iako je već u antici započelo postupno osamostaljivanje pojedinih područja istraživanja od filozofije, taj je proces postao naročito izražen u [[Novi vijek|novom vijeku]] s razvojem [[Prirodne znanosti|prirodnih znanosti]].<ref name=kal12/><ref>Kalin, str. 85</ref>
| |||