'''Matej Ninoslav''' († o.1250.), hrvatski<ref name="etnik">Lovorka Čoralić, [[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=160962 ''Milko Brković, Srednjovjekovna Bosna|bosanski] i Hum: identitet i kontinuitet, Biblioteka Crkve na kamenu, knjiga br. 71, Mostar, 2002., 266 str.'']: "Zemljopisnim pojmom Bosne i Huma autor označava prostor na kojem su nastale državne tvorevine hrvatskog naroda, za koje se sve više čuje nakon izumiranja hrvatskih narodnih vladara (kraljeva) i ulaska Hrvatskog Kraljevstva u personalnu uniju s Ugarskom (1102.)", ''Croatica Christiana periodica'', sv. 27, br. 51, 2003.</ref> [[ban]] [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|u Bosni]] (1232.-1250.), pristaša bosanskih krstjana. Bio je i [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|knez Splita]] (1242.-1244.). Pristavši uz feudalce i heretike, izazvao vojni pohod hrvatskog hercega Kolomana (1238.), a zatim [[Bela IV.|Bele IV.]] (1244.) i morao priznati vrhovnu kraljevsku vlast. Naslijedio ga je rođak [[Prijezda I. Kotromanić|Prijezda I.]] iz dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=27793 Hrvatski obiteljski leksikon]</ref>
U doba njegova banovanja herceg Koloman (1238.) i Bela IV. (1244) poduzeli su vojni pohod na banovinu u Bosni. Kad je 1235. kralj [[Andrija II.]] predao Bosnu na upravu svojem sinu, hrvatskom hercegu Kolomanu, koji je postavio Prijezdu za bana, Ninoslav se sklonio na jug, a 1240. sklopio s Dubrovčanima "vječni mir". Poslije Kolomanove smrti i tatarske navale [[Srednjovjekovna bosanska država|vratio se u Bosnu]] i prisilio rođaka Prijezdu na odstupanje s banske časti. Bela IV. ipak ga je uspio prisiliti na priznavanje ugarskog vrhovništva i davanje crkvene desetine. Nakon što je [[Bela IV.]] poduzeo novi pohod na Bosnu, Ninoslav je bio prisiljen odstupiti te mu se od 1253. gubi svaki trag.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/39007/ Proleksis enciklopedija]</ref>
