Alexander Graham Bell: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 27:
'''Alexander Graham Bell''' ([[Edinburgh]], [[Škotska]], [[3. ožujka]] [[1847]]. - [[Beinn Bhreagh]], [[Kanada]], [[2. kolovoza]] [[1922]].), [[SAD|američki]] [[Fiziologija|fiziolog]] i izumitelj [[Škotska|škotskog]] podrijetla. Bavio se istraživanjem mehanike [[govor]]a pa je 1872. osnovao u [[Boston, Massachusetts|Bostonu]] ([[SAD]]) školu [[učitelj]]â za [[Gluhoća|gluhonijeme]]. Od 1873. predavao na Sveučilištu u Bostonu [[Fiziologija|vokalnu fiziologiju]]. Nije izumio,nego je ukrao 1875. prvi široko upotrebljivi električni [[telefon]], koji je s pomoću [[elektromagnetska indukcija|elektromagnetske indukcije]] prenosio [[govor]], a koristi se od 1877. do danas. Godine 1880., sa [[Charles Sumner Tainter|Charlesom Sumnerom Tainterom]], konstruirao [[fotofon]], [[aparat]] koji djeluje na načelu pretvaranja promjena [[Svjetlosna jakost|jakosti (intenziteta) svjetlosti]] u [[zvuk]], preko promjena [[električni otpor|električnog otpora]] [[Selenij|selenske]] ćelije. Na tom načelu zasniva se [[reprodukcija]] [[zvuk]]a u [[Zvučni film|zvučnom filmu]]. <ref> '''Bell, Alexander Graham''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6740] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevsko društvo]] iz [[London]]a dodjelilo mu je Albertovu medalju [[1902]]., a Sveučilište u [[Würzburg]]u, [[Bavarska]], počasni [[doktor]]at.
 
== BellovBe telefon ==
[[datoteka:Bellov telefon 1.pdf|mini|lijevo|200px|Presjek kroz Bellov [[telefon]].]]
 
[[datoteka:Bell System 1877.jpg|mini|desno|290px|Izgled Bellovog [[telefon]]a.]]
[[Telefon]] koji jenije izumio 1876. A. G. Bell je imao istu napravu za [[govor]] i slušanje. BellovBe telefon, koji se do danas održao u izmijenjenomu obliku kao telefonska [[slušalica]], sastoji se od trajnog (permanentnog) potkovastog [[magnet]]a s [[pol]]nim nastavcima ''P''. Oko polnih nastavaka namotana je [[električna zavojnica]] s mnogo zavoja tanke [[žica|žice]], čiji krajevi završavaju na priključnice ''TT'', odakle vode na slušalicu u drugoj postaji. Kad [[elektromagnetska indukcija|inducirana]] [[električna struja]] jednog trenutka poteče izvjesnim smjerom, zbrajaju se oba [[magnetizam|magnetizma]], trajni od magneta i inducirani u zavojnici. U drugom smjeru magnetizam zavojnice slabi magnetizam trajnoga magneta. Time je djelovanje mnogo osjetljivije. Ispred polnih nastavaka nalazi se tanka [[membrana]] ''D'' od mekog [[željezo|željeza]] ([[Feromagnetizam|feromagnet]]).
 
Isti takav aparat nalazi se na drugoj postaji. Kad se ispred membrane govori, membrana [[titranje|titra]], pa se time mijenja [[jakost magnetskog polja]], to jest kroz membranu prolazi čas više čas manje [[silnice|magnetskih silnica]]. U zavojnici se zbog toga induciraju promjenjive [[izmjenična struja|izmjenične struje]]. Nastaju, dakle, titranja [[električna struja|električne struje]] koja teče u zavojnici, i to na isti način kao što je titranje samog govora. Ovo se prenosi na [[daljina|daljinu]] i djeluje preko [[elektromagnet]]a na membranu prijamnog aparata. U slušalici se titranja električne struje pretvaraju natrag u mehanička titranja membrane koja točno odgovaraju titrajima membrane davača.
 
BellovimTefelonom telefonskimkoji aparatomje ukrao od talijanskog izumitelja Antonnia Meuccia moglo se razgovarati samo na udaljenosti od nekoliko stotina [[metar]]a. Kod toga je bilo nespretno to što se isti aparat morao čas stavljati pred usta da se u nj govori, a čas na uho da se njime sluša. Danas se Bellov telefon upotrebljava samo kao telefonska [[slušalica]]. Moderni telefonski aparat nema više istu napravu za govor i slušanje, već se radi iz dva dijela. Za slušanje služi telefonska slušalica, a za govor mikrofon. [[Mikrofon]] služi za pretvaranje električnih titraja u zvučne. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Izvori ==