Aja Sofija: razlika između inačica

 

 

== Povijest==

Aja Sofija je prva kupola na pandantivima (sferični trokuti kojima se s kvadratne osnove prelazi na sferični oblik), koja je bila izgrađena do tih razmjera da je zato postala od velikog značenja za sve bizantske građevine, kao i kasnije za građevine na zapadu. Bila je krunidbena crkva bizantskih careva. Nakon [[Osmansko Carstvo|osmanske]] okupacije grada [[1453.]] crkva je prenamijenjena u džamiju, a izvana su dodana četiri [[minaret]]a. Mozaici, koji su postojali u crkvi, prekriveni su vapnom. Aju Sofiju je [[1935.]]. godine [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal Atatürk]] dao pretvoriti u [[muzej]]. Dana 10. srpnja 2020. [[Recep Tayyip Erdoğan|Erdoğan]] je poništio tu odluku i Aju Sofiju vratio u džamiju. Pokraj crkve nalazi se grob cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina Velikog]].

 

 

== Arhitektura==

[[Datoteka:Hagia sophia.jpg|mini|lijevo|300px|Presjek i tlocrt Aja Sofije s istaknutim dijelovima: 1. Ulaz 2. Carska vrata 3. Znojeći [[stup]]ac 4. [[Mihrab]] 5. [[Minbar]] 6. Sultanova kapela 7. Omphalos – "Pupak svijeta" 8. Posvećene urne, te islamski dijelovi: a.) Grobnica Mustafe I. i b.) [[Minaret]]i Selima II. ]]

U 6. stoljeću ispred ulaza na zapadu bio je četvrtasti atrij kojega više nema. Dvostruki narteks na ulazu prekriven je redom od devet križnih [[svod]]ova. Prolazom kroz glavni trodjelni ulaz sa carskim vratima može se vidjeti [[apsida]] na suprotnom, istočnom, kraju crkve – kao kod ranokršćanskih bazilika. No, za razliku od longitudinalnog simetričnog broda, Aja Sofija ima centralni plan. Vanjski [[pravokutnik]], gotovo [[kvadrat]], određuje [[tlocrt]] cjeline. Iznad središnjeg kvadrata nalazi se ogromna kupola koja je s istočne i zapadne strane podržana s dvije polukupole, tvoreći tako centralizirani longitudinalni prostor. Polukupole su sa suprotnih strana podržane s po dvije polukružne apside, koje su opet podržane s arkadama i još manjim polukupolama. Ritam postupnog silaženja, raščlanjivanja volumena u niz sve brojnijih i manjih tijela jest ritam postupnog konstruktivnog rasterećivanja i prenošenja tereta kupole na sve, i najudaljenije dijelove građevine. Na ovaj način arhitekti su postigli ogroman jedinstven unutrašnji prostor koji veličinom nije postignut sve do gradnje [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]] u [[Rim]]u ([[1564.]]).

Na kutovima centralnog prostora diže se osam stubova, koji tvore konstruktivni kostur. Između njih [[arkade]] sa stupovima u dvije etaže (galerije) razgraničuju središnji prostor od bočnih prostora i nadsvođeni su križnim svodovima. Stupovi na bočnim stranama kvadrata poredani točno po unutrašnjoj liniji stubova. Parovi stupaca koji razdvajaju bočne prostore određuju usmjerenje prema središnjem od kojeg su optički odvojeni arkadama sa stupovima, no kojem su podređeni [[liturgija|liturgijskom]] funkcijom.

 

Za razliku od [[Panteon u Rimu|Panteon]]a, gdje je ritam kretanja promatrača jednak ritmu izmjenjivanja prostora i volumena, ovdje razdvajamo vizualno kretanje od stvarnog. Omjeri središnjeg potkupolnog prostora takvi su da ga unatoč velikim dimenzijama već s ulaza možemo obuhvatiti pogledom i vizualno pratiti prostornu "eksploziju".

Kupola stoji na ''[[pandantiv]]ima'' (trokutasti segmenti konkavnih stranica) kojima se veže na četiri golema luka. Zbog dojma lebdenja su pandantivi i dobili ime ([[latinski]]: ''pendere'' = visjeti). Zahvaljujući njima omogućen je glatki prijelaz s četvrtaste osnove na kružni oblik kupole i arhitekti su mogli graditi veće i lakše kupole. Kupola je najraniji primjer uporabe pandantiva velikih dimenzija i označila je svu bizantsku gradnju poslije.

 

{{izvori}}

 

{{Commonscat|Hagia Sophia}}

{{Svjetska baština u Turskoj}}