Babonići: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodao karte |
|||
Redak 18:
== Babonići ==
[[Datoteka:State_of_croatia-hungary.png|mini|280px|Hrvatske zemlje za vladavine Babonića.]]
[[Datoteka:Croat realms in the first half of 14th century.png|thumb|right|280px|Posjedi Šubića, Babonića i Kotromanića u hrvatskim zemljama početkom 14. stoljeća]]
Prvi po imenu poznati član ovoga roda je Stjepan I., zvani ''Babon'' († poč. 13. st.). Prvotni posjedi Babonića nalazili su se na području desne obale Kupe između današnjeg [[Karlovac|Karlovca]] i [[Sisak|Siska]]. Najstariji im je posjed bila [[Vodica]], blizu [[Dubica|Dubice]], prema kojoj su nazivani ''vodičkim knezovima''. Kasnije važno uporište bio im je grad '''Steničnjak''' (danas [[Sjeničak]]) prema kojemu su nosili i pridjevak ''"de Stenischnach"'', a nazivali su se i goričkim knezovima. U doba najveće moći držali su područje od [[Kranjska|Kranjske]] do [[Vrbas]]a i od [[Sava|Save]] do [[Gvozd]]a, uključujući gradove [[Susedgrad]] i [[Medvedgrad]] u Slavoniji te Mehovo i Kostanjevicu u južnoj Kranjskoj.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5050 Babonići - Hrvatska enciklopedija]</ref> Babonići su jedno od plemena koja su pripadala upisa u [[Nobiles ultra Gozd|»nobiles ultra Gozd«]] (plemstva s one strane Gvozda).
Line 23 ⟶ 25:
Stjepanovi sinovi, Baboneg I. († iza 1269.) i [[Stjepan II. Babonić|Stjepan II.]] sudjelovali su [[1217.]] godine u [[križarski ratovi|križarskoj vojni]] kralja [[Andrija II.|Andrije II.]] (1205.-1235.) i njihovo djelovanje dovelo je do jačanja roda Babonića, osobito, zahvaljujući Stjepanu II. koji je bio na dužnosti primorskog bana od 1243. do 1249. godine. Baboneg I. ostavio je iza sebe sinove Petra, Matiju, Jakova i Kristana koji su preuzeli nadzor i brigu za Vodicu, a istaknutiju ulogu ostvarili su sinovi Stjepana II., koji su zadržali gorički posjed.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=977 Babonići - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
Godine [[1241.]] Babonići su primili darovnicu od kralja [[Bela IV.|Bele IV.]] (1235.-1270.) kojom su bili oslobođeni plaćanja poreza i izuzeti od banske vlasti, a smatra se da je razlog tomu bila njihova pomoć kralju prilikom povlačenja pred [[Tatari|Tatarima]] preko [[Zagreb|Zagreba]] do jadranske obale. Uspon obitelji bilježi se krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]] za vrijeme prijestolonasljednih borbi između zadnjeg [[Arpadovići|Arpadovića]], kralja [[Andrija III. Mlečanin|Andrije III. Mlečanina]] (1290.-1301.) i [[Anžuvinci|Anžuvinaca]], kada Babonići koriste konfuzne okolnosti i postaju, uz [[Šubići|knezove Bribirske]], najmoćnija vlastela u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U to vrijeme često se sukobljavaju s [[Gisingovci|Gisingovcima]] i [[Gut-Keled|Gut-Keledima]] s kojima izmijenjuju bansku čast. U to vrijeme su bansku čast obnašala braća, [[Radoslav I. Babonić|Radoslav I.]] (1287.-1293.) i [[Stjepan III. Babonić|Stjepan III.]] (1288.-1295.).<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/10267/ Babonići (Babonegi) - Proleksis enciklopedija]</ref> Vrhunac moći dostižu pod [[Stjepan IV. Babonić|Stjepanom IV.]], [[ban|banom]] "čitave Slavonije", kada im se posjedi prostiru od [[Kranjska|Kranjske]] (odnosno rijeke [[Kupa|Kupe]]) do rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]] (a nekad i [[Drina|Drine]]) i od Save do Gvozda.
Dana [[12. svibnja]] [[1314.]] godine, sinovi kneza Babonega II., podijelili su obiteljske posjede između sebe, tako da je Stjepan IV. dobio gornjoslavonske posjede oko Steničnjaka i još nekih mjesta, Ivan I. je dobio južnoslavonske oko [[Zrin]]a, a Radoslav II. dohotke od imanja uz rijeku Sanu.
Slavonski ban [[Ivan Babonić|Ivan I. Babonić]] sudjelovao je [[1322.]] godine u [[Bitka kod Bliske|bitki kod Blizne]] protiv hrvatskog bana [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladena II. Bribirskog]], nakon čega je imenovan banom "čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije", ali već iduće godine izgubio je bansku čast i ubrzo se sukobio s kraljem [[Karlo I. Robert|Karlom I.]] (1301.-1342.).<ref>Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 217.</ref> Kada su se [[1326.]] godine pobunili i sinovi Stjepana IV., Dionizije i Pavao († 1382.), novi slavonski ban [[Mikac Mihaljević]] oduzeo im je pradjedovski grad Steničnjak. Godine [[1328.]] kralj im je oprostio neposlušnost i predao im grad Donju Moslavinu, ali Babonići više nikada nisu došli u posjed svog starog sjedišta. Nakon pada kneza Ivana i gubitka Steničnjaka, vodeća uloga prešla je na njihove potomke, knezove Blagajske.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=977 Babonići - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
== Knezovi Blagajski ==
| |||