Bujuruldija: razlika između inačica

Jednako kao na vrhu [[ferman]]a i na vrhu bujuruldije nalazi se prizivanje [[Bog]]a izraženo rječju "On". Tekst započinje nabrajanjem adresata kojima je bujuruldija upućena. To su uglavnom kadije, kapetani, zapovjednici (age), dizdari (kastelani), časnici, vojvode (vojni glavari vlaških nahija)<ref>P. Živković, ''Povijest Bosne i Hercegovine'', 135.</ref><ref>V. Skarić, "Podaci za istoriju Hercegovine", 59.-61,</ref>, janjičarski serdari (janjičarski starješine u pojedinim mjestima ili nahijama)<ref>H. Kreševljaković i D. M. Korkut, ''Travnik u prošlosti'', 24.</ref>, uglednici, janjičarski pročelnici u gradovima<ref>N. Moačanin, ''Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine'', 92.</ref>, ljudi od znanja<ref>N. Filipović, "Jedna bujuruldija o prvom srpskom ustanku", 153.</ref>, pandur-baše i panduri, emini (carinici) i posebno [[Dubrovačka Republika|dubrovački]] emini. Namjesnici su bujuruldije izdavali podređenim službenim osobama koje su djelovale unutar granica njihova namjesništva. Adresati su primali na uvid prijepise bujuruldija koje su kao ovlaštene osobe prepisivali kadije ovjeravajući ih svojim [[pečat]]om. Za razliku od fermana u bujuruldijama nema pravila uz nazive adresata upisivati pohvalne pridjeve i molitve za jačanje i povećanje adresatovih vrlina. Iznimka je [[kadija]] koji najčešće nosi naziv "čuvar Šerijata" uz uobičajenu molitvu "neka mu se povećaju vrline". Većina drugih službenika nosi naziv "uzori", odnosno "ponosi među slavnima", "među njima sličnima", "među uglednima", uz molitvu "neka im se poveća slava" ili "snaga".

 

 

== Literatura ==